Evlija Čelebija je prolazeći kroz Pirot zapisao da ovo mesto ima oko 1000 kuća, 200 dućana, dovoljno džamija, 7 osnovnih škola, čaršija i dva hamama[1].

Sudeći prema podacima iz knjiga Carski defter, može se zaključiti da je najstariji vakuf u Pirotu podigao prvi osmanski osvajač grada, sultan Murat prvi Hudavedigjar i to odmah po zauzimanju 1385. godine. To je bila džamija koja je ranije bila hrišćanski hram.

Istorijat uredi

Carska džamija uredi

Džamija je nosila epitet carska ili ime svog osnivača. Isti vladar je status vakufa dao i jednom, nekada naseljenom zemljištu - mezri i poklonio ga dervišima, o čemu je već napisano u istoriografiji[2]. Ova mezra se nalazila pored reke Nišave. Mezra kao poklon sultana Murata Gazije ipak nije nosila ime svog osnivača već njegovog potomka - sultana Mehmeda II. Takav čin je posledica toga da je Pirot menjao nekoliko puta gospodara. Jedan duži period počevši od 1413. godine, pirotski kraj je pripadao Srpskoj despotovini tako da je u to vreme ako ne i ranije, nestala džamija Murata Gazije.

Kada se desilo konačno pripajanje Osmanskom carstvu, podignuta je džamija koja je ponela ime svog osnivača Mehmeda drugog. džamija je služila i kao osnovna škola. Za izdržavanje službenika džamije i tekuće troškove, vladar je izdvojio izvesnu sumu novca od harača, prikupljanog u selima pirotskog kadiluka, kao i novac od zakupa zemljišta na kome se nalazio izvestan broj dućana. Džamija je jednom prilikom slučajno pretrpela požar pa ju je obnovio Bajazit II, sin Mehmeda.

Godine 1530. su postojale još dve islamske bogomolje u Pirotu: mesdžid Halil bega koji je bio rodom iz Gnjilana i mesdžid Ahmed bega.

Ahmed beg je posedovao kovački, suknarski i obućarski zanat pa je prihod od njih koristio za izdržavanje mesdžida.

Strošena džamija uredi

Strošena džamija je nekadašnji islamski hram u Pirotu koji se nalazio na mestu današnje osnovne škole Sveti Sava. Džamiju je u 18. veku podigao poturčenjak Skender Baba. Rušena je između 1880. i 1885. godine kada su uklonjeni njeni poslednji ostaci. Tu su kasnije izgrađeni trgovački objekti i stambene zgrade.

Nestanak džamija uredi

Većina džamija je nestala u periodu posle 1873. godine od strane srpske armije u srpsko-turskim ratovima. Opstale su delimično samo dve: Careva i Strošena džamija. Kada je Pirot oslobođen od Turaka, Careva je služila za smeštaj dva razreda osnovne škole 1879/80 i sudskih vlasti. U vreme srpsko-bugarskog rata 1885, Careva džamija je bila pretvorena u vojni magacin u kome je bugarska vojska čuvala svoje konje. Poslednji ostaci ove džamije su uklonjeni 1928. godine[3].

Reference uredi

  1. ^ Evliya Celebi Seyahatnamesi, 1-10, Istanbul 1896-1938, 5, 1679
  2. ^ O. Zirojević, Oko imena Šehikrej, Istorijski časopis, 1980
  3. ^ Grupa autora, Pirotski leksikon, 2015

Literatura uredi

  • Tatjana Katić, Muslimaske zadužbine u Pirotu od 14. do 16. veka, Pirotski zbornik, 2007/08, br. 23-33, UDK 94
  • Grupa autora, Pirotski leksikon, 2015
  • Mila Panajotović, Saška Velkova, Putopisci o Pirotu i pirotskom kraju, 2012