Džarije (arapski: جارية‎) su bile robinje konkubine u muslimanskim zemljama Bliskog istoka. Poznate su u istoriji iz ere Osmanskog carstva, gde su postojale sve do polovine 19. veka.[1]

Džarije, carska konkubina.

Istorija

uredi

Termin je generalno označavao žene koje su zarobljene tokom rata. To je ostala formalna definicija u muslimanskom svetu. Njihova prava je regulisao islamski zakon. Zarobljavanje žena je bilo dozvoljeno samo tokom rata i na to se gledalo pravedno, jer je bio rat protiv ne-muslimana. Samo žene koje nisu muslimanke su mogle da budu robovi, jer islam zabranjuje ropstvo drugih muslimana.[2]

U muslimanskom zakonu, konkubinat je jedino moguć kada su u pitanju robinje.[1] Džarije su morale da slušaju svog muškog vlasnika isto kao što bi i muža. Sin džarije bi bio rođen kao slobodan čovek, ali su devojčice rađane kao robinje.[2]

Osmansko carstvo

uredi

Džarijski sistem postojao je u Osmanskom carstvu do 19. veka. Džarije su bile poznate i kao "dame na čekanju". Osmanski sistem je formalno sledio izvorni islamski zakon, ali se u praksi razlikovao od njega. Osmanski sistem je formalno slijedio izvorni islamski zakon, ali se u praksi razlikovao od njega. Nakon što je Osmansko carstvo osvojilo veći deo Bliskog istoka, i nakon što su ratovi u hrišćanskoj Evropi stali, u praksi je bilo malo mogućnosti za hvatanje žena ratovanjem.[2]

Zbog opšte zabrane porobljavanja muslimana, nemuslimanske džarije su umesto toga isporučene osmanskom tržištu kao robinje iz hrišćanske Evrope putem krimske trgovine robljem i varvarske trgovine robljem.[2]

Budući da su iz nemuslimanskih zemalja, s kojima se Osmansko carstvo moglo smatrati da je u pasivnom ratu, to se smatralo ekvivalentnim porobljenim ratnim zarobljenicima, a time i u skladu s islamskim zakonom.

Kada je trgovina ruskim robljem zatvorena nakon ruskog osvajanja Krima 1783, trgovina robljem džarija doživela je još jednu transformaciju. Od ovog trenutka dalje, većina džarija su bile Čerkezi sa Kavkaza, a manji deo njih dolazi iz trgovine belim robljem. Dok su Čerkezi obično bili muslimani, zabrana ropstva muslimana je u njihovom slučaju zanemarena, a njihov izvorni muslimanski status bio je „javna tajna“.[2]

 
Sultan Abdulmedžid I, koji je ukinuo viševekovni sistem džarije.

Džarije su se oduvek smatrale seksualno dostupnim za gospodara kuće, i ako je od njega rodila dete, više se nije mogla prodati.[3] Uobičajeno je da se džarije oslobodi (manumitira). Međutim, preispitivanje nije značilo da je džarija slobodna da jednostavno napusti domaćinstvo. U muslimanskom društvu, zasnovanom na rodnoj segregaciji, žene su živele povučeno, nije postojala mogućnost da porobljena žena jednostavno izađe iz kuće i šeta po ulici, jer slobodna neudata žena bez porodice ne bi imala načina da se izdržava.[3] Umesto toga, manipulisanje ženom obično je značilo da je za nju dogovoren brak; često se muškarac koji je oslobodio ženu sam oženio njome, ili je organizovao da se uda za drugog muškarca.[3]

Postojala je razlika između žena koje su kupljene da budu domaćice, muslimanke, i žena koje su kupili muškarci; robinje koje su formalno bile u vlasništvu, muslimanke, iako su bile legalno dostupne za gospodara kuće, mogla je prodati i njena vlasnica.[3]

U prvoj polovini 19. veka ropstvo se u zapadnom svetu smatralo moralno pogrešnim. Liberalni sultan Abdulmedžid I, koji je bio pogođen ovim stavovima, stvorio je zakone protiv ropstva među svoje zapadnjačke reforme i formalno zabranio sistem ropstva džarije. Ovo je, međutim, bila formalna zabrana, a u stvarnosti, sistem džarije neformalno se nastavio praktikovati do kraja 19. veka.[1]

Reference

uredi
  1. ^ a b v Rodriguez, Junius P. (2011-10-20). Slavery in the Modern World: A History of Political, Social, and Economic Oppression [2 volumes]: A History of Political, Social, and Economic Oppression (na jeziku: engleski). ABC-CLIO. ISBN 978-1-85109-788-3. 
  2. ^ a b v g d Zilfi, Madeline (2010-03-22). Women and Slavery in the Late Ottoman Empire: The Design of Difference (na jeziku: engleski). Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-51583-2. 
  3. ^ a b v g Davis, Fanny; Gurun, Sema; Esch, Mary E.; Leer, Bruce Van (1986). The Ottoman Lady: A Social History from 1718 to 1918 (na jeziku: engleski). Greenwood Publishing Group. ISBN 978-0-313-24811-5.