Ser Džejms Hopvud Džins (engl. James Hopwood Jeans; 11. septembar 1877 - 16. septembar 1946) bio je engleski fizičar, astronom i matematičar.

Džejms Hopvud Džins
Džejms Džins
Lični podaci
Datum rođenja(1877-09-11)11. septembar 1877.
Mesto rođenjaOrmskirk, Lenkšajr, Ujedinjeno Kraljevstvo
Datum smrti16. septembar 1946.(1946-09-16) (69 god.)
Mesto smrtiDorking, Surej, Ujedinjeno Kraljevstvo
ObrazovanjeMeršant Tejlors škola, Nortvud; Univerzitet Kembridž
Naučni rad
Poljeastronomija, matematika, fizika
InstitucijaTriniti koledž, Kembridž; Univerzitet Prinston
Poznat poRejli-Džinsov zakon
Džinsova masa
Džinsova dužina
NagradeSmitova nagrada (1901)
Adamsova nagrada (1917)
Kraljevska medalja (1919)

Biografija uredi

Džejms Džins rođen je u Ormskirku, Lenkšajr. Pohađao je Meršant Tejlors školu i Vilsonovu gimnaziju,[1] i potom Triniti koledž u Kembridžu.

Džins se zaposlio na Triniti Koledžu u oktobru 1901. godine [2] i radio na Kembridžu kao nastavnik. Potom je od 1904. do 1910. na Univerzitetu Prinston radio kao profesor primenjene matematike, nakon čega se vratio u Kembridž.

Doprineo je mnogim poljima fizike, uključujući kvantnu mehaniku, teoriju zračenja i evoluciju zvezda. Analizom rotirajućih tela došao je do zaključka da je Laplasova teorija o formiranju Sunčevog sistema iz samo jednog oblaka gasa netačna, te pretpostavio da su planete nastale kondenzacijom materijala izbačenog sa Sunca bliskim, gotovo sudarnim, prolaskom neke druge zvezde pored Sunca. Mada, ova teorija danas nije prihvaćena.

Džins se, zajedno sa Arturom Edingtonom, smatra osnivačem kosmologije u Britaniji. Džins je 1928. godine izneo pretpostavku o ravnotežnoj kosmologiji, baziranoj na hipotezi stalnog stvaranja materije u Univerzumu.[3] Ova teorija je oborena otkrićem pozadinskog kosmičkog zračenja 1965. godine, a koje je smatrano dokazom teorije Velikog praska.

Njegova naučna reputacija utemeljena je u monografima Dinamička teorija gasova (1904) (eng. The Dynamical Theory of Gases), Teorijska mehanika (1906) (eng. Theoretical Mechanics) i Matematička teorija elektriciteta i magnetizma (1908) (eng. Mathematical Theory of Electricity and Magnetism). Nakon što se penzionisao 1929. godine, napisao je velik broj knjiga za širu javnost. Ove knjige proslavile su Džinsa kao popularizatora revolucionarnih otkrića svog vremena, poput teorije relativnosti i kosmologije.

Časopis Britanske Astronomske Asocijacije objavio je 1939. godine da će Džins biti kandidat za parlament Univerziteta Kembridž. Izbori je trebalo da se održe te ili naredne godine, ali su održani tek 1945, bez Džinsa.

Džins se venčavao dvaput. Prvi put se oženio pesnikinjom Šarlot Tifani Mičel 1907. godine. Drugi put sa austrijskom muzičarkom Suzan Hok 1935. godine. Umro je u Dorkingu, Surej, Engleska.

U Meršant Tejlors školi, u Nortvudu, Engleska, danas postoji Džejms Džins akademska stipendija za kandidate koji imaju visoke rezultate iz raznih oblasti, a ponajviše iz matematike i prirodnih nauka.

Najveća dostignuća uredi

Jedno od Džinsovih velikih otkrića je Džinsova dužina, koja predstavlja kritični radijus oblaka međuzvezdane materije. Džinsova dužina zavisi od temperature, gustine oblaka, kao i mase čestica u oblaku. U oblaku manjem od Džinsove dužine gravitaciono privlačenje čestica neće biti dovoljno na nadjača odbojne sile pritiska u gasu, te se neće kondenzovati i formirati zvezdu. Oblaci poluprečnika većeg od Džinsove dužine će se sažeti i formirati novu zvezdu.

 

Džins je izneo i drugu verziju ove jednačine, koja daje kritičnu masu koju oblak mora imati da bi kolapsirao u zvezdu.

Džins je takođe učestvovao u otkriću Rejli-Džins zakona, koji povezuje gustinu energije zračenja crnog tela sa temperaturom izvora tog zračenja.

 

Nagrade i počasti uredi

Bibliografija uredi

  • 1947. Rast fizičke nauke, The Growth of Physical Science
  • 1942. Fizika i filozofija, Physics and Philosophy
  • 1940. Uvod u kinetičku teoriju gasova, An Introduction to the Kinetic Theory of Gases
  • 1937. Nauka i muzika, Science and Music
  • 1934. Kroz prostor i vreme, Through Space and Time
  • 1933. Nova pozadina nauke, The New Background of Science
  • 1931. Zvezde na svojim putanjama, The Stars in Their Courses
  • 1930. Misteriozni Univerzum, The Mysterious Universe
  • 1929. Univerzum oko nas, The Universe Around Us
  • 1928. Astronomija i kosmogenija, Astronomy and Cosmogony
  • 1926. Atomizam i kvanti, Atomicity and Quanta
  • 1919. Problemi kosmologije i zvezdane dinamike, Problems of Cosmology and Stellar Dynamics
  • 1904. Dinamička teorija gasova, The Dynamical Theory of Gases
Dostupno onlajn

Reference uredi

  1. ^ Allport, D.H. & Friskney, N.J. "A Short History of Wilson's School", Wilson's School Charitable Trust. 1987. str. 234.
  2. ^ The Times: University intelligence - Cambridge, 11. oktobar 1901.
  3. ^ Astronomy and Cosmogony, Cambridge U Press, p 360

Spoljašnje veze uredi