Agitprop (agitacija i propaganda) je naziv za organe koji su postojali ili postoje pri komitetima komunističkih partija. [1]

Zadatak agitpropa kao pomoćnih tela komiteta u organizaciji Komunističke partije Jugoslavije bio je da organizuju i neposredno rukovode agitaciono-propagandnim radom radi političkog mobilizovanja građana u ostvarivanju zadataka koje je postavila partija u toku revolucije i u socijalističkoj izgradnji zemlje.

U toku Narodnooslobodilačke borbe pri štabovima NOV od kraja 1942. godine postojale su partijske vojne grupe za agitaciju i propagandu s težištem rada na mobilizovanju svih snaga za oslobođenje zemlje. I u drugim zemljama delovali su u Drugom svetskom ratu veoma razvijeni vojni centri za agitaciju i propagandu sa zadatkom političkog mobilizovanja ljudstva i podizanja njegove patriotske svesti i borbenog morala.

S obzirom na promene u načinu ostvarivanja uloge KPJ u uslovima društvenog usmeravanja i formiranja idejnih stavova, ovih organa za ilegalne uslove rada odnosno kasnije za metod administrativnog usmeravanja i formiranja idejnih stavova, rasformirani su agitpropi kao prevaziđeni modeli idejnog rada i usmeravanja i zamenjeni su novim oblicima usmeravanja ideološko-političkog rada od strane KPJ, koji su odgovarali novim zahtevima i potrebama.

Savremena upotreba pojma uredi

U skladu sa savremenim trendom davanja retro naziva proizvodima, uslugama i poslovnim poduhvatima, sa padom komunizma pojam "Agitprop" korišćen je i kao naziv za kompanije u oblasti marketinga i odnosa s javnošću - i na Zapadu i na Istoku. Tako danas postoje kreativne agencije sa tim nazivom u Velikoj Britaniji - agitprop.co.uk, Bugarskoj - agitprop.bg i Srbiji - agitprop.rs. Takođe se koristi i kao naziv za neke alternativne brendove, dizajnerske i muzičke projekte, ali i za razne protestne namene. Motivi za korišćenje takvog naziva su različiti, od onih koji se naslanjaju na komunističku tradiciju, do onih koji redefinišu taj pojam i koriste ga kao retro kreativni i promotivni štos.

Reference uredi

  1. ^ Stambolić, Miloš, ur. (1986). Rečnik književnih termina. Beograd: Nolit. str. 4. ISBN 86-19-00635-5. 

Literatura uredi

  • Mala politička enciklopedija. „Savremena administracija“, Beograd, 1966.

Spoljašnje veze uredi