Агути
Aguti (lat. Dasyprocta) je rod glodara iz porodice agutija (Dasyproctidae). Oni su poreklom iz Centralne Amerike, severne i centralne Južne Amerike i sa južnih Malih Antila. Neke vrste se takođe mogu naći na drugim Zapadnoindijskim ostrvima, gde su uvedene.[1] Aguti su srodni sa morskim prasetom i izgledaju vrlo slično, ali su veći i imaju duže noge. Vrste se značajno razlikuju po boji, mogu biti braon, crvenkasti, bledonarandžasti, sivkasti ili crnkasti, ali tipično sa svetlijim stomakom. Njihovo telo je prekriveno grubom dlakom koja se diže kada su u opasnosti. Teže od 2,4-6 kg i dugi su od 44,5-76 cm, sa kratkim repovima bez dlaka.[2]
Aguti Vremenski raspon: Skoršnji
| |
---|---|
Centralnoamerički aguti jede voće | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
Tip: | |
Klasa: | |
Red: | |
Porodica: | |
Rod: | Dasyprocta Illiger, 1811
|
Vrste | |
vidi odeljak Vrste |
Opis uredi
Aguti imaju pet prednjih i tri zadnja prsta; prvi prst je veoma mali. Rep je vrlo kratak ili uopšte ne postoji i nema dlaku. Kutnjaci imaju cilindrične krunice. Aguti mogu da narastu do 60 cm u dužinu i težiti 4 kg.
Ponašanje i navike uredi
U divljini, oni su veoma stidljive životinje i beže od ljudi dok u zarobljeništvu mogu postati pouzdani.
Aguti nastanjuju šumske i šumovite predele Centralne i Južne Amerike. Njihova staništa uključuju tropske kišne šume, savane, a danas i poljane zavisno od vrste. Oni se kriju noću u šupljinama drveća u rupama između korenja. Oni su i dobri plivači.
Prilikom hranjenja, aguti sede na zadnjim šapama i drže hranu između svojih prednjih šapa. Ponekad se okupljaju u grupe koje mogu brojati do 100 jedinki.[3] Jedu opalo voće, lišće i korenje, iako se ponekad mogu popeti na drvo da jedu zelene plodove. Ponekad, oni mogu dovesti do oštećenja plantaža šećerne trske i banana. Oni su jedna od retkih vrsta (zajedno sa Arama), koja može da otvori brazilski orah bez alata, uglavnom zbog svoje snage i izuzetno oštrih zuba..
Razmnožavanje uredi
Aguti rađaju legla od dva do četiri mlada, nakon trudnoće koja traje tri meseca. Neke vrste imaju dva legla godišnje, u maju i oktobru, dok se druge ležu tokom cele godine. Mališani su rođeni u rupama oivičenim lišćem, korenjem i dlakom. Oni su dobro razvijeni na rođenju i sposobni su da se hrane u roku od sat vremena. Mužjacima je zabranjen pristup gnezdu kada su mladi još mali, ali roditeljski par je vezan do kraja života. Oni mogu da žive i do 20 godina, neverovatno dugo za glodare.[3]
Vrste uredi
Vrste koje pripadaju rodu aguti (lat. Dasyprocta):
- Azarin aguti
(Dasyprocta azarae) - Crni aguti
(Dasyprocta fuliginosa) - Istočnobrazilski aguti
(Dasyprocta prymnolopha) - Srednjoamerički aguti
(Dasyprocta punctata) - Panamski aguti
(Dasyprocta coibae) - Ćubasti aguti
(Dasyprocta cristata) - Aguti Kalinovskog
(Dasyprocta kalinowskii) - Meksički aguti
(Dasyprocta mexicana) - Orinočki aguti
(Dasyprocta guamara) - Brazilski aguti
(Dasyprocta leporina) - Roatanski aguti
(Dasyprocta ruatanica)
Reference uredi
Literatura uredi
- Woods, C.A.; Kilpatrick, C.W. (2005). „Genus Dasyprocta”. Ur.: Wilson, D.E.; Reeder, D.M. Mammal Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference (3rd izd.). Johns Hopkins University Press. ISBN 978-0-8018-8221-0. OCLC 62265494.
- Emmons, L. H. (1997). Neotropical Rainforest Mammals (2nd izd.). ISBN 978-0-226-20721-8 Proverite vrednost parametra
|isbn=
: checksum (pomoć). - Burton, Maurice; Burton, Robert (1974). The Funk & Wagnalls Wildlife Encyclopedia. 1. New York, N.Y.: Funk and Wagnalls. OCLC 20316938.