Adenovirusno zapaljenje vežnjače

Adenovirusno zapaljenje vežnjače je virusna bolest koju izazivaju adenovirusi tipa 8, 5, 9, 11, 19. Lečenje se zasniva na primeni određenih lekova i sprovođenje specifičnih postupaka lečenja.[1]

Virusno zapaljenje vežnjače
Virusno zapaljenje vežnjače
Klasifikacija i spoljašnji resursi

Epidemiologija uredi

Adenovirusno zapaljenje vežnjače je veoma zarazno - ponekad se mogu razviti epidemije zaraženih u većim grupama ili u pojedinim oblastima.[2]

Bolest se javlja podjednako kod muškaraca i žena, i ne pokazuje starosnu i rasnu sklonost.

Period inkubacije bolesti je približno 10 dana.

Etiopatogeneza uredi

 
Virusno zapaljenje vežnjače
 
Jedan od simptoma kovida 19 je i virusno zapaljenje vežnjače
 
Osećaj svraba i suzenje očiju nastaje kao posledica iritacije vežnjače

Adenovirusi su virusi slični onima koji izazivaju kašalj i prehladu Vrlo su zarazni jer se brzo razmnožavaju i brzo se šire na druge ljude u čovekovom okruženju. U većini slučajeva prenose se kapljicama u vazduhu, najčešče nakon bliskog kontakta sa osobama u akutnoj fazi bolesti.[3]

Kad jednom u ljudsko telo uđu adenovirusi, oni vremenom počinju da se umnožavaju i izazivaju inflamatorni proces, istovremeno u predelu:

  • sluzokože očiju
  • gornjih disajnih puteva (nazofarinksa. tonzila, faringsa, laringsa, itd).

Ovaj oblik zapaljenja vežnjače javljaja se samo u obliku akutnih konjunktivita, i najčešće je udružen sa keratitom, ali manifestacije se mogu videti i na kapcima, a može se defmisati i kao:

  • specifična forma keratokonjunktivita koja se može i spontano izlečiti ili,
  • nelečena forma koja prelazi u hronično oboljenje prolazeći kroz različite stadijume karakteristične za ovo oboljenje.[4]

Bolest može biti udružena i sa drugim virusima kao što su: miksovirusi, paramiksovirusi, piknovirusi, moluskum kontagiozum i veruka vulgaris virusi.

Klinička slika uredi

Klinička slika bolesti se karakteriše:

  • otokom kapaka oko trepavica,
  • edemom vežnjače,
  • velikim folikulom u palpebralnoj vežnjači,
  • crvenilo očnog kapka
  • osećajajem stranog tela ili peska u oku tokom treptanja,
  • vodenasti iscedak
  • uvećanje limfnih žlezda na vratu i/ili oko uha
  • simptomi nalik gripu
  • neznatna osetljivost na svetlo (fotofobija)

Kasnije se mogu pridružiti i znaci numularnog zapaljenja rožnjače (loptasti infiltrati subepitelijaalno).

Opšti klinički tok bolesti, uzimajući u obzir pravovremeno lečenje, traje oko 3-4 nedelje.

Diferencijalna dijagnoza uredi

Diferencijalno dijagnostički treba imati u vidu sledeće bolesti:[5]

  • Herpes simpleks virusom izazvano oboljenje oka
  • Hlamidijama izazvano oboljenje oka
  • Bakterijsko zapaljenje vežnjače
  • Toksično zapaljenje vežnjače
  • Alergijsko zapaljenje vežnjače
  • Atopijski oblik zapaljenje vežnjače
  • Blefarokonjuunktivitis
  • Strano telo.

Terapija uredi

Lečenje počinje ispiranjem oka rastvorom povidon jodida na svaki sat,[6] uz primenu antivirusnih kapi za oči i oralnih antivirusnih lekova. Iako ovi lekovi mogu biti efikasni, nisu u mogućnosti da potpuno uklona virus, što stvara potencijalne uslove da se virusno zapaljenje može ponoviti.[7]

Lečenje se može kombinovati i sa antibiotikom i kortizonom,[8] u obliku kapi, masti, tableta ili ubrizgavanjem u oko. Prema potrebi koriste se i midrijatici.[9]

Ukoliko ožiljci nastali nakon zapaljenja uzrokuje trajno oštećenje koje značajno narušava vid, ili ako bolest ne reaguje na lekove, može se primeniti transplantacija rožnjače

Opšte mere
  • Kod pacijenata sa jakom fotofobijom neophodno je nošenje tamnih naočara.
  • Ako je oko jako lepljivo, povremeno se može obrisati sterilnom vatom namočenom u ohlađenu prokuvanu vodu onoliko često koliko je to potrebno.
  • Kako su virus jako zarazan i sve što dođe u kontakt sa pacijentovim suzama je jako infektivno. U tom smislu pacijent mora koristiti svoj peškir, posteljinu i jastučnicu, koje treba menjati što je češće moguće
  • Ne treba dirati lice rukama i ne treba prati ruke često.
  • Kada se koristite mast i kapi za oči ne sme se dozvoliti da mlaznica dodiruje oči ili trepavice.
  • Deca ne bi trebalo da idu u školu najmanje jednu nedelju ili sve dok je oko crveno ili upaljeno.[10]

Izvori uredi

  1. ^ Syed NA, Hyndiuk RA: Infectious conjunctivitis. Infect Dis Clin North Am 1992; 6(4): 789-805.
  2. ^ Ishiko H, Shimada Y, Konno T, Hayashi A, Ohguchi T, Tagawa Y, et al. Novel human adenovirus causing nosocomial epidemic keratoconjunctivitis. J Clin Microbiol. 2008 Jun. 46(6):2002-8
  3. ^ Chapter 7. Infectious Diseases of the External Eye: Clinical Aspects. In: Sutphin Jr. JE, Chodosh J, Dana MR, Fowler WC, Reidy JJ, Weiss JS, Turgeon PW, External Disease and Cornea. Section 8., 2004-2005 Basic and Clinical Science Course. San Francisco : American Academy of Ophthalmology; 2004; p. 130-4.
  4. ^ Liesegang TJ: Conjunctiva. In: Wright KW, ed. Textbook of Ophthalmology. 1997: 665-90.
  5. ^ Azari AA, Barney NP. Conjunctivitis: a systematic review of diagnosis and treatment. JAMA. 2013 Oct 23. 310 (16):1721-9.
  6. ^ Monnerat N, Bossart W, Thiel MA. [Povidone-iodine for treatment of adenoviral conjunctivitis: an in vitro study]. Klin Monatsbl Augenheilkd. 2006 May. 223(5):349-52.
  7. ^ Usher P, Keefe J, Crock C, Chan E. Appropriate prescribing for viral conjunctivitis. Aust Fam Physician. 2014 Nov. 43 (11):748-9.
  8. ^ Wilkins MR, Khan S, Bunce C, et al. A randomised placebo-controlled trial of topical steroid in presumed viral conjunctivitis. Br J Ophthalmol. 2011 Sep. 95(9):1299-303
  9. ^ Wilhelmus, KR (2010). „Antiviral treatment and other therapeutic interventions for herpes simplex virus epithelial keratitis”. Cochrane Database Syst Rev. 12: CD002898. PMC 4739528 . PMID 21154352. doi:10.1002/14651858.CD002898.pub4. 
  10. ^ Is there anything I can do to help myself? Adenoviral conjunctivitis, Information for patients, relatives and carers, Imperial College Healthcare NHS Trust.

Spoljašnje veze uredi


 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).