Akif Šeremet
Akif Šeremet (Kladanj, 1895 − Moskva, 19. april 1939) bio je bosanskohercegovački komunistički aktivista, poznat kao crveni profesor.
akif šeremet | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 19. septembar 1895. |
Mesto rođenja | Kladanj, Austrougarska |
Datum smrti | 19. april 1939.43 god.) ( |
Mesto smrti | Moskva, Sovjetski Savez |
Delovanje | |
Član KPJ od | aprila 1919. |
Biografija
urediRođen je 1899. godine u Kladnju. Član KP Jugoslavije je bio od njenog osnutka aprila 1919. godine. Završio je Filozofski fakultet u Zagrebu 1919. godine (Odsjek za pedagogiju). Godine 1920-1921. bio je član rukovodstva SKOJ-a na Zagrebačkom univerzitetu.[1]
Kratko vreme je predavao po gimnazijama u Srbiji (Prahovo, Čačak), a potom 1924. godine dobio mesto profesora u gimnaziji u Banjaluci. Družio se sa Veselinom Maslešom. Predavao je istoriju i geografiju. Zbog iznošenja komunističkih stavova je stekao nadimak "crveni profesor". Svojim đacima je držao predavanja "u čisto materijalističkom duhu".[2]
Zbog svojih političkih ubeđenja bio je stalno proganjan od jugoslovenskih vlasti, te premeštan iz mesta u mesto.[3] Profesor Akif Šeremet i njegova žena Nafija su iz Banjaluke 1927. godine došli u Gospić, sa dva kofera.[4] Tokom 1928. godine bio je jedan od glavnih organizatora rada KPJ u Gospiću.[5] Kao sposoban čovek i dobar govornik, postao je član Centralnog komiteta KPJ 1929. godine.[6] Svojim đacima je držao nadahnuta predavanja o buni Matije Gupca, o krstaškim ratovima, o razvitku mlade buržoazije koja ide da otkriva nove zemlje i da ih pljačka i bogati se.[7] Ubrzo, vlasti Kraljevine SHS su ga internirale u Livno.
Godine 1930. uspeo je da pobegne u Beč. U Beču je radio u emigrantskoj komisiji CK KPJ i bio dopisnik Telegrafske agencije Sovjetskog Saveza (TASS). Krajem 1931. bio je pozvan u Moskvu, optužen za "trockizam", isključen iz KPJ, a sovjetske vlasti su ga proterale u Kazahstan, pa u Dnjepropetrovsk i Alma Atu. Godine 1935. bio mu je odobren povratak u Moskvu, i stavljen je na raspolaganje Kominterni.
Jedno vreme je boravio u Parizu, gde se tada nalazilo sedište KPJ.[8]
Dana 19. jula 1938. godine za vreme tzv. Velike čistke bio je uhapšen u Moskvi. Streljan je zajedno sa drugim istaknutim jugoslovenskim komunistima, kao što su Kosta Novaković, dr Sima Marković i Sima Miljuš, 19. aprila 1939. godine. Oni su posle streljanja kremirani u krematorijumu Donskog groblja u Moskvi, gde su njihovi posmrtni ostaci sahranjeni u kolektivnu grobnicu.
Kada se njegova žena Nafija vratila iz Sovjetskog Saveza, potpuno se promenila. "Psuje Rusiju, psuje Staljina!", zabeležili su tada njeni poznanici.[9]
Nakon smrti Staljina, na inicijativu žene Nafije, Akif Šeremet rehabilitovan je 26. decembra 1963. godine prema odluci Vojnog kolegijuma Vrhovnog suda SSSR.[1]
Po njemu je nazvana Osnovna škola „Akif Šeremet“ u Kladnju.
Bez znanja o društvu nema nauke o književnosti.[10]
— Akif Šeremet
Reference
uredi- ^ a b Prilozi - Institut za istoriju radničkog pokreta Sarajevo - Google Books
- ^ Pregled - Google Books
- ^ Požar, Petar (1989). Jugoslaveni--žrtve staljinskih čistki: dokumentarna kronika. Nova knj.
- ^ Akif Šeremet - Google pretraga
- ^ Jadranski zbornik - Google Books
- ^ Vila Velebita: nacionalna borba Hrvata u Lici između dva rata - Nikola Bićanić - Google Books
- ^ je držao predavanja o buni Matije Gupca, o križarskim ratovima, o razvitku - Google Search
- ^ Nikšić, Tomo (1982). U svijetu za istinom. Spektar.
- ^ Blažević, Jakov (1986). Brazdama partije. Zagreb.
- ^ Govor dela: studije i ogledi o makedonskoj književnosti - Radomir V. Ivanović - Google Books
Literatura
uredi- Požar, Petar (1989). Jugoslaveni--žrtve staljinskih čistki: dokumentarna kronika. Nova knj.
- Ravlić, Aleksandar (1974). Banja Luka : razdoblja i stoljeća. Beograd: Mladost. COBISS.SR 158697735