Alan Mur (engl. Alan Moore; Northempton, 18. novembra 1953) jeste engleski strip scenarista i pisac, najpoznatiji po svom radu u svetu stripa i po grafičkim romanima V kao Vendeta (1982−9), Nadzirači (1986−7), Betmen: Ubistveni vic (1988) i Iz pakla (1989−96).[1] Neki ga smatraju najboljim piscem stripova na engleskom jeziku.[2][3] On je široko prepoznat među svojim kolegama i kritičarima. Povremeno je koristio pseudonime kao što su Kurt Vajl, Džil de Rej i Translucija Babun; takođe, ponovna izdanja nekih njegovih dela pripisana su Originalnom piscu kada je Mure zatražio da njegovo ime bude uklonjeno.[4] Sa Frenkom Milerom je uneo revoluciju u strip, popularišući grafičke romane. Baš zbog toga, danas važi za jednog od najboljih strip scenarista u istoriji.

Alan Mur
Lični podaci
Datum rođenja(1953-11-18)18. novembar 1953.(70 god.)
Mesto rođenjaNorthempton, Ujedinjeno Kraljevstvo
Književni rad
Uticaji odTomas Pinčon
Uticao naNil Gejman
Najvažnija delaMiriklmen (1982−5)

V kao Vendeta (1982−9)
Stvorenje iz močvare (1983−7)
Nadzirači (1986−7)
Betmen: Ubistveni vic (1988)
Iz pakla (1989−96)

Liga izuzetnih džentlmena (1999−2019)
NagradeNagrada Izner, Nagrada Hugo
Zvanični veb-sajt
www.dodgemlogic.com

Počeo je da piše za britanske Andergraund i alternativne Franšize, da bi ubrzo zatim, počeo da radi za Di-Si komiks, gde je ocenjen kao „prvi strip scenarista iz Britanije koji je počeo da piše istaknuta dela u Americi“,[5] pri čemu je radio na glavnim likovima kao što su Betmen (Betmen: Ubistveni vic) i Superman (Whatever Happened to the Man of Tomorrow?), suštinski je razvio lik Stvorenja iz močvare i napisao originalne naslove poput Nadzirača. Tokom te decenije, Mur je pomogao da se ostvari veća društvena uglednost stripa u Sjedinjenim Državama i Ujedinjenom Kraljevstvu.[3] On preferira izraz „strip“ u odnosu na „grafički roman“.[6] Krajem 1980-ih i početkom 1990-ih napustio je industriju stripa i neko vreme je samostalno delova, radeći na eksperimentalnim delima poput epa Iz pakla i proznom romanz Glas vatre. Potom se vratio u glavnu struju tokom devedesetih, radeći za Imidž Komiks, pre nego što je razvio America's Best Comics, izdavačku kuću kroz koju je objavio dela kao što su The League of Extraordinary Gentlemen i okultno bazirana Promethea. Godine 2016, objavio je Jerusalim: eksperimentalni roman na 1.266 stranica sa postavkom u njegovom rodnom gradu Northamptonu u Velikoj Britaniji.

„U privatnom životu, Mur je okultista i ceremonijalni magioničar[7] i zastupa anarhistička gledišta.“[8][9][10]

Uprkos njegovim primedbama, Murova dela pružila su osnovu za nekoliko holivudskih filmova, uključujući From Hell (2001), The League of Extraordinary Gentlemen (2003), V for Vendetta (2005), i Watchmen (2009). Mur se takođe spominje u popularnoj kulturi i prepoznat je kao izvor uticaja za razne književne i televizijske ličnosti, uključujući Nila Gejmana,[11] i Damona Lindelofa.[12] Proživeo je značajan deo svog života u Northamptonu u Engleskoj, a u raznim intervjuima je rekao da njegove priče povlače mnogo iz njegovih iskustava tamošnjeg života.

Mladost uredi

 
Gradsko središte Northamptona, grada u kojem je Mure proveo čitav život i koji je kasnije postao radno mesto njegovog romana Jerusalim.

Mur je rođen 18. novembra 1953. godine,[13] u bolnici Svetog Edmunda u Northamptonu u porodici radničke klase za koju se smatra da je u gradu živela nekoliko generacija.[2] On je odrastao u delu Northamptona poznatom kao Borous, siromašnom području sa nedostatkom uslužnih postrojenja i visokim nivoom nepismenosti, ali je bez obzira na to „voleo to. Voleo sam ljude. Voleo sam zajednicu i ... nisam znao da postoji još nešto.“[2] Živeo je u kući sa roditeljima, pivarskim radnikom Ernestom Murom i štamparskom radnicom Silvijom Dorin, sa mlađim bratom Majkom i bakom po majci.[2] On je bio svestrani čitalac od pete godine, pozajmljujući knjige iz lokalne biblioteke, a potom je pohađao osnovnu školu Spring Lejn.[2] Istovremeno je počeo da čita stripove, u početku britanske, poput Topera i Bizera, a kasnije i američki uvoz poput Flaša, Detektiva Komika, Fantastičnih četiri i Blakhoka.[2] Kasnije je položio 11-plus ispit i, stoga je stekao pravo da pohađa Northamptonsku gimnaziju,[14] gde je prvi put stupio u kontakt sa ljudima srednje klase i boljeg obrazovanja, i bio je šokiran kako je postao od jednog od najboljih učenika u svojoj osnovnoj školi, jednim od najlošijih đaka u razredu u srednjoj školi. Nakon toga, zamrznuvši školu i nemajući „interesovanje za akademske studije“, on je smatrao da se predaje „prikriveni kurikulum“ koji je dizajniran da indoktriniše decu „tačnošću, poslušnošću i prihvatanjem monotonosti“.[2]

„LSD je bio neverovatno iskustvo. Ne da ga preporučujem bilo kome drugome; ali meni je to nekako razotkrilo da stvarnost nije fiksna stvar. Da je stvarnost koju smo svakodnevno viđali bila jedna stvarnost, i to validna - ali da su postojale i druge, različite perspektive u kojima različite stvari imaju značenja koja su jednako validna. To je duboko uticalo na mene.”

Alan Mur (2003)[2]

Krajem 1960-ih, Mur je počeo da objavljuje poeziju i eseje u fanzinima, da bi na kraju osnovao svoj fanzin, Embrion.[15] Putem Embriona, Mur se uključio u grupu poznatu kao Northamptonska umetnička laboratorija. Ova grupa je naknadno dala značajan doprinos časopisu.[2] On je počeo da se bavi prodajom halucinogena LSD u školi, zbog čega je izbačen 1970. godine. Kasnije je sebe opisao kao „jednog od najnesposobnijih dilera LSD-a na svetu“.[16] Direktor škole je naknadno „stupio u kontakt sa raznim drugim akademskim ustanovama za koje sam se prijavio i upozorio ih da me ne prime, jer predstavljam opasnost za moralnu dobrobit ostalih učenika tamo, što je verovatno bilo tačno."[2]

Iako je još nekoliko godina nastavio da živi u roditeljskom domu, kretao se kroz razne poslove, uključujući čišćenje toaleta i rad u kožari.[17] Krajem 1973. upoznao je i započeo vezu sa Filis Dikson, rodom iz Northamptona, sa kojom se preselio u „mali jednosobni stan u oblasti Barak Roud u Northamptonu“.[18] Ubrzo su se venčali, preselili u novi državni stan u istočnom gradskom okrugu, dok je on radio u kancelariji za podizvođača lokalnog odbora za gas. Mure je osećao da ga ovaj posao ne ispunjava i stoga je odlučio da pokuša da zarađuje za život radeći nešto kreativnije.[2]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „Alan Moore Bibliography”. Enjolrasworld.com. Arhivirano iz originala 28. 2. 2009. g. Pristupljeno 13. 6. 2006. 
  2. ^ a b v g d đ e ž z i j Khoury, George (25. 8. 2003). The Extraordinary Works of Alan Moore. Raleigh, North Carolina: TwoMorrows Publishing. ISBN 978-1-893905-24-5. 
  3. ^ a b Parkin, Lance (januar 2002). Alan Moore: The Pocket Essential. Hertfordshire, England: Trafalgar Square Publishing. ISBN 978-1-903047-70-5. 
  4. ^ McMillan, Graeme (25. 10. 2013). „Why Alan Moore Has Become Marvel's 'Original Writer'. The Hollywood Reporter. Arhivirano iz originala 10. 8. 2017. g. Pristupljeno 17. 3. 2017. 
  5. ^ Parkin, Lance (2002). Alan Moore: The Pocket Essential. Hertfordshire, England: Trafalgar Square Publishing. ISBN 978-1-903047-70-5. 
  6. ^ Kavanagh, Barry (17. 10. 2000). „The Alan Moore Interview”. Blather.net. Arhivirano iz originala 26. 2. 2014. g. Pristupljeno 1. 1. 2013.  On the term "graphic novel": "It's a marketing term. I mean, it was one that I never had any sympathy with. The term "comic" does just as well for me. The term "graphic novel" was something that was thought up in the '80s by marketing people ..."
  7. ^ Babcock, Jay (maj 2003). „Magic is Afoot: A Conversation with Alan Moore about the Arts and the Occult”. Arthur Magazine (4). Arhivirano iz originala 3. 6. 2013. g. Pristupljeno 25. 1. 2011. 
  8. ^ Mur, Alan; Gibons, Dejv. Nadzirači. Beograd: Čarobna kinjga. str. 480. ISBN 978-96-7702-596-9 Proverite vrednost parametra |isbn=: checksum (pomoć). 
  9. ^ MacDonald, Heidi (1. 11. 2005). „A for Alan, Pt. 1: The Alan Moore interview”. The Beat. Mile High Comics/Comicon.com. Arhivirano iz originala 5. 5. 2006. g. Pristupljeno 26. 9. 2008. 
  10. ^ MacDonald, Heidi (1. 11. 2005). „A for Alan, Pt. 2: The further adventures of Alan Moore”. The Beat. Mile High Comics/Comicon.com. Arhivirano iz originala 19. 4. 2006. g. Pristupljeno 26. 9. 2008. 
  11. ^ Olson, Stephen P. (2005). Neil Gaiman . New York: Rosen Publishing Group. str. 16–18. ISBN 978-1-4042-0285-6. Pristupljeno 13. 1. 2011. „gaiman - moore - friendship. 
  12. ^ Jensen, Jeff (21. 10. 2005). „Watchmen: An Oral History”. Entertainment Weekly. Arhivirano iz originala 14. 12. 2013. g. Pristupljeno 13. 6. 2006. 
  13. ^ Miller, John Jackson (10. 6. 2005). „Comics Industry Birthdays”. Comics Buyer's Guide. Iola, Wisconsin. Arhivirano iz originala 18. 2. 2011. g. 
  14. ^ Groth, Gary (1990). „Big Words, Part 1”. The Comics Journal (138): 56—95. 
  15. ^ „Alan Moore”. British Council. n.d. 
  16. ^ Rigby, Nic (21. 3. 2008). „Comic legend keeps true to roots”. BBC News. Arhivirano iz originala 11. 3. 2009. g. Pristupljeno 22. 3. 2009. 
  17. ^ „Graphic Content: from the archive - Alan Moore”. HeraldScotland. 30. 3. 2015. 
  18. ^ Parkin, Lance (novembar 2013). Magic Words: The Extraordinary Life of Alan Moore. London, England: Aurum Press. ISBN 978-1781310779. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi