Albert Niman (hemičar)

Albert Fridrih Emil Niman (nem. Albert Friedrich Emil Niemann; Goslar, 20. maj 1834Goslar, 19. januar 1861) je bio nemački hemičar, koji je zajedno sa Frančeskom Di Stefanom 1859. godine izolovao kokain,[1] a poznat je i po prvom detaljnom opisu toksičnog delovanja bojnog otrova iperita.[2]

Albert Niman
Ploča na Nimanovoj rodnoj kući u Goslaru
Lični podaci
Datum rođenja(1834-05-20)20. maj 1834.
Mesto rođenjaGoslar, Kraljevina Hanover
Datum smrti19. januar 1861.(1861-01-19) (26 god.)
Mesto smrtiGoslar, Kraljevina Hanover
ObrazovanjeUniverzitet u Getingenu

Radio je na Getingenskom univerzitetu.[1] Profesor Fridrih Veler, koji je na istom univerzitetu predavao hemiju, uvezao je lišće koke i dao ga Nimanu na analizu.[3] Ovaj je 1859. uspeo da iz dobijenog biljnog materijala izoluje primarni alkaloid i nazvao ga je kokain.[1] Ovo otkriće je objavio naredne godine u svojoj disertaciji pod nazivom „Über eine neue organische Base in den Cocablättern“, koja mu je donela zvanje doktora nauka.[1][4]

Tokom eksperimenata sa etilenom i sumpor dihloridom, Niman je sintetisao iperit - bis(2-hloretil)sulfid - bojni otrov iz grupe plikavaca. Postoje tvrdnje da je iperit otkrio 1822. francuski hemičar Sezar-Mansijet Deprec (1798–1863), ali on nije zabeležio bilo kakve negativne uticaje ove supstance na organizam čoveka. Niman je bio prvi naučnik koji je zabeležio štetna dejstva iperita:[2] Dokazuje ih činjenica da ukoliko, makar u tragovima, slučajno dođe u kontakt sa bilo kojim delom kože u prvom trenutku ne izaziva bol, ali se nakon nekoliko časova javlja crvenilo, a posle nekoliko dana i plikovi, koji dugo vremena ostaju zagnojeni i veoma teško zarastaju, ostavljajući velike ožiljke.[5]

Izvori uredi

  1. ^ a b v g Gootenberg, Paul (1999). Cocaine: Global Histories. Routledge. str. 84. ISBN 978-0-415-19247-7. 
  2. ^ a b „By Any Other Name: Origins of Mustard Gas”. Arhivirano iz originala 01. 02. 2014. g. Pristupljeno 05. 10. 2010. 
  3. ^ Karch, Steven B. (2002). Karch's Pathology of Drug Abuse. CRC Press. str. 3. ISBN 978-0-8493-0343-2. 
  4. ^ Albert Niemann (1860). „Ueber eine neue organische Base in den Cocablättern”. Archiv der Pharmazie. 153 (2): 129—256. doi:10.1002/ardp.18601530202. 
  5. ^ Albert Niemann (1860). „Über die Einwirkung des braunen Chlorschwefels auf Elaylgas”. Liebigs Annalen der Chemie und Pharmacie. 113: 288—292. doi:10.1002/jlac.18601130304. 

Literatura uredi