Albatros C.VII (nem. Albatros C.VII) je jednomotorni, dvokrilni višenamenski avion koje je u toku Prvog svetskog rata razvila i proizvodila nemačka firma Albatros Flugzeugwerke GmbH za potrebe nemačkog vazduhoplovstva.

Albatros C.VII[1]
Albatros C.VII
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Početak proizvodnje1916.
Uveden u upotrebu1916.
Statusneaktivan
Prvi korisnikNemačko vazduhoplovstvo
Broj primeraka400 do 500
Dužina8,76
Razmah krila12,78
Visina2,95
Površina krila43,40
Prazan989
Normalna poletna1.550
Klipno-elisni motor1 x Benz Bz IV
Snaga1 x 162 kW
Brzina krstarenja150 km/h
Maks. brzina na H=0170 km/h
Dolet550 km
Plafon leta5.000 m
Brzina penjanja135 m/min

Projektovanje i razvoj uredi

 
Crtež aviona Albatros C.VII u 3 projekcije

Avion Albatros C.VII su projektovali Telen i Šubert. Nakon odustajanja od tada nepouzdanog Mercedesa D.IV kao i modifikacija koje su napravljene kako bi se prilagodio toj pogonskoj jedinici, vraćajući se originalnom projektu C.V/16. Paralelno sa tim su napravljene dorade na upravljačkim površinama, pa je ukupni efekat bio avion sa odličnim letnim karakteristikama. C.VII je ubrzo činio glavninu nemačkih izviđačkih aviona, sa oko 350 komada u upotrebi istovremeno.

Tehnički opis uredi

Albatros C.VII je dvokrili dvosedi višenamenski avion potpuno drvene konstrukcije koji se proizvodio u Nemačkoj i koristio za vreme Prvog svetskog rata i izvesno vreme posle njega.

Trup mu je uglavnom pravougaonog poprečnog preseka, polu monokok konstrukcije. Prednji deo, u kome je bio smešten motor je bio obložen aluminijumskim limom, na kome su se nalazili otvori za izlazak toplog vazduha iz motorskog prostora, a ostali deo trupa je bio oblepljen drvenom lepenkom. Trup ovog aviona se isticao čistom aerodinamičnom linijom. Nosač motora je bio od zavarenih čeličnih cevi. Pilot je sedeo u prvom otvorenom kokpitu i bio je zaštićen malim vetrobranskim staklom. Preglednost iz pilotske kabine nije bila dobar jer su pogled pilotu ometali cilindri motora, izduvne cevi i cevi sistema za vodeno hlađenje motora. U drugom kokpitu je sedeo izviđač.

Pogonska grupa: Avion je bio opremljen šestocilindričnim tečnošću hlađenim linijskim motorom, Argus Ас III snage 180 KS (134 kW). Hladnjak za vodu se nalazio na bočnim stranama trupa aviona. Na vratilu motora je bila pričvršćena dvokraka, vučna, drvena elisa, nepromenljivog koraka.

Krila su bila drvene konstrukcije presvučena impregniranim platnom relativno tankog profila. Krilca za upravljanje avionom su se nalazila samo na gornjim krilima. Krila su između sebe bila povezana sa četiri para paralelnih upornica. Zatezači su bili od klavirske čelične žice. Gornje krilo je imalo oblik jednokrakog trapeza, dok je donje krilo takođe bilo trapezastog oblika ali je bilo malo kraće od gornjeg. Spojevi prednje ivice sa bočnim ivica krila su polukružno izvedeni. Donje i gornje krilo su se poklapala po svojim napadnim ivicama. Konstrukcije repnih krila i vertikalni stabilizator kao i kormilo pravca su bila napravljena od drveta presvučena platnom.

Stajni organ je bio klasičan fiksan sa osovinom, a na repnom delu se nalazila elastična drvena drljača.

Naoružanje: Avion je bio naoružan sa dva mitraljeza, jedan Spandau LMG 08/15 kalibra 7,92 mm je bio postavljeni ispred pilota sa desne strane motora i gađao se kroz obrtno polje elise. Drugi mitraljez Parabellum LMG-14 kalibra 7,92 mm se nalazio u drugom kokpitu kod izviđača na obrtnoj tureli. Avion je mogao da ponese 90 kg bombi.

Varijante uredi

  • C.VII - standardna verzija aviona iz serijske proizvodnje.
  • N.I - noćni bombarder
  • L 18 - Posleratna civilna verzija aviona

Operativno korišćenje uredi

Proizvodnja aviona Albatros C.VII je počela od druge polovine 1916. godine a već u februaru 1917. na frontu je bilo 350 Albatrosa C.VII. Proizvodili su se u tri firme: matičnoj kompaniji Albatros Flugzeugwerke GmbH, u OAW i BFW. Procenjuje se da je ukupno proizvdeno između 400 i 500 komada.

Korišćeni su na mnogim frontovima za izviđanje na daljinu, korekciju artiljerijske vatre i za bombardovanje. Avioni su imali dobru reputaciju kod pilota. Preživeli su u frontovskoj službi do primirja novembra 1918. Nakon rata mnogi od ovih aviona je našao civilnu upotrebu, korišćeni su najčešće kao poštanski avioni do isteka resursa, za obuku sportskih pilota i kao transportni avioni.

U poljskoj avijaciji bilo je 27 aviona Albatros C.VII. Učestvovali su u borbama na Litvansko-beloruskom frontu i u ofanzivi na Kijev u proleće 1920. Pored borbenih eskadrila, ovi avioni su takođe korišćeni za obuku. C.VII je bio avion koji su voleli piloti i studenti. Većina njih je povučena iz vojne službe početkom 1921. U pilotskim školama korišćeni su do 1925. godine[2].

Zemlje koje su koristile ovaj avion uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Kroschel, Günter; Stützer, Helmut (1994). Die Deutschen Militärflugzeuge 1910-1918. (na jeziku: (jezik: nemački)). Herford: Mittler. str. 136. ISBN 3-89350-693-4. 
  2. ^ http://www.samolotypolskie.pl/samoloty/284/126/Albatros-C-VII

Literatura uredi

  • Kroschel, Günter; Stützer, Helmut (1994). Die Deutschen Militärflugzeuge 1910-1918. (na jeziku: (jezik: nemački)). Herford: Mittler. str. 136. ISBN 3-89350-693-4. 
  • Angelucci, Enzo; Matricardi, Paolo (1976). Flugzeuge von den Anfängen bis zum Ersten Weltkrieg (na jeziku: (jezik: nemački)). Wiesbaden. ISBN 3-8068-0391-9. 
  • Vujović, Vojislav (1993). Srpska avijatika 1912-1918. Beograd: Muzej jugoslovenskog vazduhoplovstva. ISBN 978-86-901403-1-2. 
  • Istorijski arhiv, Požarevac (2005). Srpska vazduhoplovna komanda u Požarevcu 1915. godine. Požarevac: Istorijski arhiv Požarevac. ISBN 86-84969-08-1. 
  • Mikić, Sava (1933). Istorija jugoslovenskog vazduhoplovstva (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Beograd: Štamparija D. Gregorić. 

Spoljašnje veze uredi