Aleksandar od Judeje

Aleksandar od Judeje (do 48. p. n. e.) je bio najstariji sin kralja Judeje Aristobula II. Pompej Veliki je 63. p. n. e. zarobio njegovoga oca i celu mu porodicu, a Aleksandar je jedini uspeo da pobegne prilikom sprovođenja za Rim. Više puta dizao je pobune u Judeji koristeći rimsku zauzetost i ogroman broj Jevreja spremnih na pobunu protiv rimskoga poretka i strica Hirkana II. Svaki put bi pobuna bila savladana tek uz pomoć velike rimske vojske. Gaj Julije Cezar je 49. p. n. e. poslao njegovoga oca Aristobula II sa vojskom da preuzme vlast u Judeji, ali otrovale su ga Pompejeve pristalice, a Aleksandra su pogubili.

Pobegao je Rimljanima uredi

Stariji je sin Aristobula II, kralja Judeje od 66 do 63. p. n. e. Bio je oženjen sa Aleksandrom Makavej, ćerkom od strica Hirkana II. Njegova ćerka Marijamna kasnije je postala supruga Iroda Velikoga. Njegov sin Aristobul III bio je prvosveštenik 36. p. n. e. Pompej Veliki je 63. p. n. e. osvojio Judeju i Jerusalim. Aristobula II je kao zarobljenika zajedno sa njegovom decom i ženom odveo u Rim. Aristobulov stariji sin Aleksandar od Judeje usput je umakao, a mlađi sin Antigon Hasmonejac stigao je sa ocem i dve sestre u Rim.

Aleksandrova pobuna uredi

Aleksandar od Judeje je oko 57. p. n. e. upao u Judeju sa ciljem da se domogne očeva trona. Odmah mu je prišao veliki broj Jevreja. Okupio je veliku ustaničku vojsku od 10.000 pešaka i 1.500 konjanika. Utvrdio se u Aleksandrionu, Maheri i Hirkaniju. Hirkan II nije mogao da suzbije pobunu, pretilo mu je i obaranje sa vlasti, pa se obratio rimskom prokonzulu Aulu Gabiniju. Aul Gabinije je kao prethodnicu poslao vojsku pod komandom Marka Antonija, koji je zajedno sa jevrejskim saveznicima krenuo protiv Aleksandra, a onda je stigao i Aul Gabinije sa glavninom rimskih snaga. U okolini Jerusalima došlo je do bitke, u kojoj je Aleksandar izgubio pola svoje vojske. Nakon toga sklonio se u Aleksandrion. Međutim nakon opsade Aleksandar je sklopio sporazum po kome mu je dozvoljeno da slobodno ode, a zauzvrat je predao svoje tvrđave. U pregovorima učestvovala je i Aleksandrova majka koja je bila posebno zainteresovana za sudbinu svoga muža Aristobula II i dece u zarobljeništvu u Rimu. Zbog toga je savetovala Aula Gabinija da razori tvrđave da ne bi bilo novoga rata. Nakon predaje tvrđava Gabinije ih je razorio.

Druga Aleksandrova pobuna uredi

Čim je rimska vojska pod komandom Aula Gabinija bila zauzeta pohodom u Egiptu 55. p. n. e. Aleksandar od Judeje iskoristio je priliku, okupio je 30.000 vojnika i zauzeo veliki deo Judeje. Pobio je veliki deo rimske vojske, koja je bila ostala u Judeji. Preostala rimska vojska povukla se na planinu Gerizim, gde ih je Aleksandar od Judeje opsedao. Kada se Aul Gabinije vratio iz Egipta došlo je do odlučne bitke kod brda Itabirija. Aleksandar od Judeje je izgubio bitku i 10.000 vojnika.

Treća pobuna uredi

Nakon smrti Marka Licinija Krasa 53. p. n. e. u Partiji ponovo je Aleksandar iskoristio rimski poraz, pa je okupio novu vojsku i započeo je novu pobunu. Međutim Gaj Kasije je 52. p. n. e. slomio pobunu i odvukao u zarobljeništvo 30.000 Jevreja. Aleksandar je bio priisiljen da obustavi pobunu.

Smrt uredi

Kada je Gaj Julije Cezar 49. p. n. e. ovladao Rimom Pompej Veliki je pobegao sa Senatom na istok. Cezar je tada oslobodio Aleksandrovoga oca Aristobula II, dao mu je dve legije i poslao ga u Siriju, nadajući se da će pridobiti Judeju i celu Siriju. Aleksandar se spremao da se pridruži ocu. Međutim oca su otrovale Pompejeve pristalice. S druge strane Aleksandra je po Pompejevom nalogu uhvatio Metel Scipion i pogubio ga u Antiohiji pod optužbom da je nanio štete Rimljanima.

Vidi još uredi

Izvori uredi

  • Josif Flavije, Judejski rat, prevod Dušan Glumac, Prosveta Beograd, 1967
  • Josif Flavije, Jevrejske starine