Aleksije Aksuh (grčki: Ἀξούχ ili Ἀξοῦχος) je bio vizantijski vojskovođa turskog porekla iz 12. veka. Služio je cara Manojla I Komnina (1143-1180).

Biografija uredi

Aleksije je bio sin Jovana Aksuha, mega domestika vizantijske vojske, prijatelja i desne ruke cara Jovana II Komnina (1118-1143)[1][2]. Aleksije se oženio Marijom Komnin, ćerkom Jovanovog najstarijeg sina i savladara Aleksija Komnina[3]. Aleksije je kao iskusan vojnik dobio čin protostratora i učestvovao je u nekoliko vojnih pohoda cara Manojla I Komnina (1143-1180). Poslat je 1157. godine u Južnu Italiju u nastojanju da povrati vizantijsku vlast nakon poraza mega duksa Aleksija Komnina[4]. Aleksije je u tome očigledno bio veoma uspešan što dovodi do zaključenja mirovnog sporazuma sa Viljemom I Sicilijanskim 1158. godine. Sporazum je bio veoma povoljan po Vizantiju i omogućio je vizantijskoj vojsci da se izvuče iz Italije[5]. Manojlo se fokusirao na istočne delove svoga carstva. Vodi rat u Kilikiji protiv jermenskog gospodara Torosa. Ovaj rat završen je neuspešno[6]. Godine 1165. Aleksije je upućen u Kilikiju kao glavni komandant vizantijske vojske sa titulom duksa[7]. Verovatno je uzeo učešća i u ratu sa Ugarskom 1166. godine.

Oko 1167/70. godine Aleksije je pao u nemilost Manojla nakon što je optužen za zaveru protiv cara. Svoju palatu uredio je veličanstvenim slikama na kojima su prikazane pobede Kilidž Arslana II (1156-1192), seldžučkog sultana Ikonije[8]. Između ostalog, Aleksije je optužen za veštičarenje, a na teret mu je stavljeno i to što Marija od Antiohije, Manojlova supruga, ne može imati dece[9]. Jovan Kinam je tvrdio da su optužbe istinite, ali Nikita Honijat veruje da nisu[10]. U svakom slučaju, Aleksije je proteran u manastir gde je proveo ostatak života, uprkos naporima njegove supruge da ga oslobodi. Marija je navodno umrla od tuge zbog sudbine svoga muža. Aleksije umire nekoliko godina posle zamonašenja[11].

Aleksije je imao dvojicu sinova. Jedan od njih je Jovan Komnin Debeli koji je predvodio neuspešnu pobunu protiv Aleksija III Anđela (1195-1203).

Reference uredi

  1. ^ ODB, "Axouch" (A. Kazhdan, Alexander Cutler). str. 239.
  2. ^ Magdalino 2002, str. 195, 207
  3. ^ Guilland 1967, str. 481.
  4. ^ Magdalino 2002, str. 60–61
  5. ^ Magdalino 2002, str. 61–63
  6. ^ Magdalino 2002, str. 61, 67
  7. ^ Magdalino 2002, str. 107.
  8. ^ ODB, "History Painting" (239, 938–939.
  9. ^ Garland, Lynda; Stone, Andrew (2006). "Mary of Antioch". De Imperatoribus Romanis: An Online Encyclopedia of Roman Rulers and Their Families.
  10. ^ Magdalino 2002, str. 19, 218
  11. ^ Magdalino 2002, str. 6–7

Literatura uredi