Alfonso I od Aragona

краљ Арагона и Наваре

Alfonso I od Aragona,[1][2] poznat kao Alfonso I Borac (1073, Haka - 7. septembar 1134, Ueska) je bio kralj Aragona i Navare (1104—1134) [1] [2] iz dinastije Himenez.

Alfonso I od Aragona
Portret Alfonsa I od Aragona Fransiska Pradilje iz 1879. godine u Saragosi
Lični podaci
Puno imeAlfonso Sančez
Datum rođenja1073.
Mesto rođenjaHaka, Kraljevina Aragon
Datum smrti7. septembar 1134.(1134-09-07) (60/61 god.)
Mesto smrtiUeska, Kraljevina Aragon
Porodica
SupružnikUraka I od Leona
Potomstvonema
RoditeljiSančo Ramirez od Aragona
Felicia of Roucy
DinastijaHimenez
Kralj Aragona
Period1104. - 1134.
PrethodnikPedro I od Aragona
NaslednikRamiro II od Aragona
Kralj Navare
Period1104. - 1134.
PrethodnikPedro I od Aragona
NaslednikGarsija Ramirez od Navare

Bio je sin kralja Aragona i Navare Sanča Ramireza.

Na prestolu Aragona i Navare je nasledio brata Petra [2].

Aragon u užem smislu predstavljao je jedan od ekonomski najzaostalijih delova Španije. Bio je tipično feudalna oblast, gde je seljaštvo bilo potpuno zavisno od feudalnih posednika. Feudalci su imali pravo da ubiju i osakate seljake. Seljaci su bili bez ikakve sudske zaštite od njihove samovolje. U Aragonu su seljaci morali da, pored uobičajenih kmetovskih obaveza, snose i niz drugih, takozvanih rđavih običaja (malos usos). Senior bi zauzeo čitavo imanje seljaka, ako bi ovaj umro bez dece, i veliki deo nasledstva ako bi ostala za njim deca. Od seljaka su uzimane naročite globe za prekršaj bračne vernosti, u slučaju požara na posedu seniora itd. U rđave običaje spada i pravo prve noći, nasilno uzimanje dojkinja i niz drugih obaveza. Feudalci su se odlikovali znatnom samostalnošću i vršili su ogroman uticaj na političko uređenje države. Oni su međusobno sklapali saveze, mogli su da kralju objave rat, sami su birali i zbacivali kralja. Bili su oslobođeni svih dažbina. Ovde mi vidimo punu vlast feudalaca, među kojima su se razlikovali krupni — rikos ombres, srednji i sitni — hidalgo. Niže plemstvo bilo je potpuno zavisno od višeg. U samom Aragonu gradovi su bili ekonomski slabi i nisu imali političkog uticaja [3].

Godine 1118. osvojio je Saragosu i na taj način gotovo udvostručio područje Aragona [1].

Umro je 7. septembra 1134. godine u Ueski, bez dece, pa ga je na prestolu Aragona nasledio brat Ramiro, a na prestolu Navare njegov daleki rođak Garsija Ramirez [2].

Porodično stablo uredi

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2. Sančo Ramirez od Aragona
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
1. Alfonso I od Aragona
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
3. Felicia of Roucy
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Izvori uredi

  1. ^ a b v Pejnter 1997, str. 225.
  2. ^ a b v g Pejnter 1997, str. 558.
  3. ^ Udaljcov, Kosminski & Vajnštajn 1950, str. 311.

Literatura uredi

  • Pejnter, Sidni (1997). Istorija srednjeg veka (284-1500). Beograd: Clio. 
  • Udaljcov, A. D.; Kosminski, J. A.; Vajnštajn, O. L. (1950). Istorija srednjeg veka II. Beograd. 

Spoljašnje veze uredi