Amjen[2] (franc. Amiens) grad je u Francuskoj,[3] glavni grad regiona Pikardija i departmana Soma. Po podacima iz 2006. godine broj stanovnika u mestu je bio 136.105.

Amjen
franc. Amiens
Trg u Amjenu
Grb
Grb
Moto: Liliis tenaci vimine jungor
Prućem vrbe povezan sa ljiljanima.
Administrativni podaci
Država Francuska
RegionPikardija
DepartmanSoma
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2019.134.706 [1]
 — gustina2.723,53 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate49° 53′ 31″ S; 2° 17′ 56″ I / 49.892° S; 2.299° I / 49.892; 2.299
Vremenska zonaUTC+1, leti UTC+2
Aps. visina14-106 m
Površina49,46 km2
Amjen na karti Francuske
Amjen
Amjen
Amjen na karti Francuske
Ostali podaci
GradonačelnikŽil d Robjen
Poštanski broj80000
INSEE kod80021
Veb-sajt
www.amiens.fr

Kroz Amjen protiče plovna reka Soma.[3]

Istorija uredi

 
Petao je postao simbol Francuske, zahvaljujući igri reči. Naime, na latinskom jeziku, "gallus" je značio i petao i gal, a tokom rimske epohe, Francuska se zvala Galija. Stoga je došlo do poistovećivanja petla sa Galijom i Galima, a danas i sa Francuskom.
 
Kanal u Amjenu
 
Katedrala u Amjenu

Paleolitska akeulejska kultura je dobila ime po svom prvom nalazištu Sent Akeulu u predgrađu Amjena. Za vreme Rimskog carstva grad se zvao Samarobriva (Samarobriva), i bio je glavno naselje galskog plemena Ambijani. Po predanju se veruje da je Sveti Martin od Tura pred kapijom Amjena podelio svoj ogrtač sa golim prosjakom (Isusom Hristom).

Kasnije, Amjen postaje glavni grad Pikardije.

Gotička Katedrala u Amijenu iz 13. veka pripada UNESKO-voj listi svetske kulturne baštine. To je najviša od velikih srednjovekovnih gotičkih katedrala. Požar je uništio raniju građevinu, a sadašnja je izgrađena od 1220—1247. U istoriji umetnosti, ova katedrala je poznata po lepoti dekorativne fasade i po jedinstvu arhitektonskog plana.

Geografija uredi

Demografija uredi

Demografija
1962.1968.1975.1982.1990.1999.2006.2011.
105.433117.888131.476131.332131.872135.501136.105133.327

Partnerski gradovi uredi

Reference uredi

  1. ^ „National Institute of Statistics and Economic Studies”. 
  2. ^ Pravopis srpskoga jezika Matice srpske, Pravopisni rečnik, 1993.
  3. ^ a b Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 43. ISBN 86-331-2075-5. 

Spoljašnje veze uredi