Andrija Šumanovac
Andrija Šumanovac (Bošnjaci, 30. novembar 1801 — Bošnjaci, 2. jul 1873) bio je slavonski katolički sveštenik i bogoslov, srpskog porijekla.
Andrija Šumanovac | |
|---|---|
| Datum rođenja | 30. novembar 1801. |
| Mesto rođenja | Bošnjaci |
| Datum smrti | 2. jul 1873. (71 god.) |
| Mesto smrti | Bošnjaci |
Porijeklo
Andrija Torkvat Brlić, Srbin katoličke vjere iz Broda na Savi je pisao da je: Slavonija skoro izključivo napučena Serbstvom rimske i gerčke crkve.[1] U Slavoniji, u kojoj su katoličke državne vlasti vjekovima sprovodile unijaćenje i pokatoličavanje pravoslavnih, pored pokatoličenih Šumanovaca, bilo je kod Slavonskog Broda (Trnjani) i pravoslavnih Srba Šumanovaca, kao i u Vinkovcima dr Pavle Šumanovac, advokat [2] i urednik časopisa Slavonija. [3] U Slavoniji postoji i selo Šumanovci.
Školovanje
Pučku školu završio je u svom rodnom selu, a gimnaziju u Vinkovcima. Godine 1820. stupio je u đakovačko sjemenište gdje je dvije godine studirao filosofiju i jednu godinu bogoslovlje. 1823. godine odlazi u Peštu gdje je 1827. godine svršio bogosloviju i 21. oktobra iste godine postaje svještenik. Mladu misu služio je 15. novembra u rodnim Bošnjacima. Služio je kao kapelan u Vrpolju, a u tom razdoblju je završio postdiplomske studije i postaje doktor bogoslovlja.
Crkvena služba
Imenovan je za profesora filosofije u biskupijskom liceju u Đakovu gdje je bio tri godine, a poslije postaje i profesor dogmatike. Godine 1835. postao je senior i profesor crkvene istorije i prava. Živio je 14 godina kao profesor, postao je župnik u Gradištu, 12. novembra 1844. godine. Dr. Andrija Šumanovac je bio predavač Štrosmajeru, Tordincu, Topaloviću... Po svom nadaleko poznatom znanju i uzornom svješteničkom pozivu, pokušavao je da preporodi župu, a kako je 1851. godine postao dekan, nastojao je to učiniti na čitavom prostoru dekanata. Kao učen i praktičan bogoslov, bio je nosilac cijelog vjerskog života onog vremena. Prvi daje inicijativu, a Ordinarijatu su njegove zamisli služile kao primjer djelovanja za cijelu biskupiju. U tom smislu posebno se istakao u pogledu hrišćanske nauke, primijenjene u crkvi, školi i putem misija, crkvenog pjevanja. U to vrijeme u Županji je bio župnik Antun Čović, u Štitaru Adalbert Knežević, u Cerni Ivan Ferber i Mijo Anaković, u Retkovcima Sigmund Emanović, u Ivankovu Daniel Pachman. Sve su to bili ljudi sa iskustvom i uključeni u tokove svoga vremena. Oni su čitali stranu literaturu, koristili se stranim časopisima. Tako pod uticajem Šumanovca primaju njemačke časopise i upoznavaju nove crkveno-pastirske smjernice, koje su nastojali provesti u tim krajevima. Poučen primjerima drugih katoličkih naroda, uvidio je potrebu ustroja posebnih vjerskih udruženja, koje će davati duhovnim pastirima odlučujuću podršku. Već na prvoj koroni 1853. godine upozorava svoje kolege na rašireni pokret u Zagrebačkoj nadbiskupiji osnivanja bratovština Vječnog Ružarija. Šumanovac ističe u prvom referatu potrebu novih bratovština koje će donijeti veliku korist, već time što će se vjernici udružiti i svojim životom i molitvama pokazivati primjer drugima. Djelovanje svještenika Šumanovca ostavilo je veliki trag katoličkih nastojanja u Slavoniji. Od 1. novembra 1855. godine, na njegovo mjesto svještenika u Gradištu dolazi Mato Topalović. [4] Po narudžbi Štrosmjera 1860. je uradio novi katihizis (udžbenik za vjeronauku). [5]
Reference
- ^ Švoger, Vlasta (2012). deali, strast i politika, Život i djelo Andrije Torkvata Brlića. Hrvatski institut za povijest. str. 52.
- ^ Petrović, Ilija. Istinito o Psunjskom i Hrvatima.[mrtva veza]
- ^ Kako je jedan Vasojević dokazao hrvatske zločine!.
- ^ Svećenici.
- ^ Andrija Šumanovac. Arhivirano iz originala 29. 07. 2020. g. Pristupljeno 05. 08. 2020.
