Anonimus ili „Anonimni beležnik kralja Bele“ (lat. Anonymus или Bele Regis Notarius; kasni 12. vek – rani 13. vek) bio je beležnik i hroničar mađarskog kralja, po dostupnim podacima, kralja Bele III Malo se zna o njemu, ali njegovo latinizovano ime je počelo sa P, pošto je sebe nazivao „P. dictus magiste“.

P. Anonimus
Statua Anonimusa 1903.
Datum rođenja12. vek
Mesto rođenjanepoznato
Datum smrti13. vek
Mesto smrtinepoznato
Državljanstvo mađarsko
Gesta Hungarorum

Anonimus je poznat po svom delu Gesta Hungarorum („Dela Mađara“), napisanom na srednjovekovnom latinskom jeziku oko 1200. godine. Ovo delo pruža najdetaljniju istoriju mađarskog osvajanja Karpatskog basena. Većina njegovih pokušaja da objasni poreklo nekoliko mađarskih imena mesta nije podržana modernom etimologijom, što ne znači da nisu tačni i obrnuto.

Identitet

uredi

Identitet autora Geste je oduvek bio predmet naučne debate.[1][2] Iako ga prve reči uvodne rečenice, početno „P“ koje sledi reči „dictus magister ac quondam bone memorie gloriosissimi Bele regis Hungarie notarius“, opisuju, one se ne mogu jednoznačno tumačiti.[traži se izvor] Pre svega, nejasno je tumačenje teksta „P dictus magister“.[1] Tekst se može odnositi na čoveka čiji je monogram bio P ili može biti skraćenica od latinske reči za „gore pomenuti“ (praedictus) u odnosu na ime na naslovnoj strani koje sada nedostaje.[1][3] Većina naučnika prihvata prethodnu verziju, prevodeći tekst kao „P koji se zove magister, a ponekad i notar najslavnijeg Bele, mađarskog kralja lepog sećanja“.[4][5]

U svojoj studiji iz 1937. istoričar Lorand Silađi je identifikovao Anonimusa sa izvesnim Petrom, kanonikom, zamenikom prorektora katedralnog kapitula u Estergomu. Nekoliko autora je delilo njegovo gledište sve do 1966. godine, kada je književni časopis „Saopštenja o istoriji književnosti” (Irodalomtörténeti Közlemények) objavio radove Janoša Horvata mlađeg i Karolja Šoljoma, koji su tvrdili da je Anonimus identičan sa Petrom, biskupom iz Đera. Poznati istoričar Đerđ Đerfi odbacio je njihovu teoriju 1970. godine i smatrao autorstvom nekog Petra, koji je služio kao prorektor Budima, uprkos činjenici da nema podataka o postojanju takve ličnosti.[5]

Reference

uredi
  1. ^ a b v Macartney 1953, str. 61.
  2. ^ Rady & Veszprémy 2010, str. xix.
  3. ^ Rady & Veszprémy 2010, str. xix–xx.
  4. ^ Anonimus, notar kralja Bele: Dela Mađara (Prolog), p. 3.
  5. ^ a b Thoroczkay 2009, str. 111.

Bibliografija

uredi
  • Anonymus, Notary of King Béla: The Deeds of the Hungarians (Uredili, preveli i komentarisali Martin Radi i Laslo Vespremi) (2010). In: Rady, Martyn; Veszprémy, László; Bak, János M. (2010); Anonymus and Master Roger; CEU Press; ISBN 978-963-9776-95-1. (Primary)
  • Berend, Nora; Urbańczyk, Przemysław; Wiszewski, Przemysław (2013). Srednja Evropa u kasnom srednjem veku: Bohemija, Mađarska i Poljska, c. 900-c. 1300. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-78156-5. 
  • Jugoistočna Evropa u srednjem veku, 500–1250
  • Engel, Pál (2001). Kraljevstvo Svetog Stefana: Istorija srednjovekovne Mađarske, 895–1526. I.B. Tauris Publishers. ISBN 1-86064-061-3. 
  • Györffy, György (1988). Anonimus: Enigma ili izvor istorije (na jeziku: Hungarian). Akadémiai Kiadó. ISBN 963-05-4868-2. 
  • Macartney, C. A. (1953). Srednjovekovni mađarski istoričari: kritički i analitički vodič . Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-08051-4. 
  • Madgearu, Alexandru (2005). Rumuni u Anonimous Gesta Hungarorumu: istina i fikcija. Romanian Cultural Institute, Center for Transylvanian Studies. ISBN 973-7784-01-4. 
  • Rady, Martyn; Veszprémy, László (2010). „Introduction”. Ur.: Bak, János M.; Borkowska, Urszula; Constable, Giles; Jaritz, Gerhard; Klaniczay, Gábor. Anonimus i majstor Rodžer. CEU Press. str. xvii—xxxviii. ISBN 978-963-9776-95-1. 
  • Thoroczkay, Gábor (2009). Spisi o Arpadovoj eri: Istorijske i istoriografske studije, poglavlje 7: O Anonimusu – ukratko (na jeziku: Hungarian). L'Harmattan. ISBN 978-963-236-165-9. 

Spoljašnje veze

uredi