Apstinencija (lat. abstinentia) ili uzdržljivost jeste uzdržavanje, prvobitno od zadovoljenja prirodnih potreba, uglavnom hrane i polnog opštenja, usled religijskih i drugih ritualnih zabrana. Kasnije je obuhvatila uzdržavanje od duvana i alkohola ili sličnih navika koje se iz higijensko-medicinskih razloga smatraju štetnim. Načelno, uvek je u pitanju izbegavanje neke zavisnosti. Kao posledica apstinencije javlja se karakterističan apstinencijalni sindrom ili apstinencijalna kriza.[1]

Karikatura ženskog svetog rat — žena razbija bačve alkohola kako bi muškarci ostali trezni

Razlikuju se:

  • primarna apstinencija — ljudi koji nikada nisu svesno konzumirali npr. alkoholna pića i ne nameravaju to učiniti
  • sekundarna apstinencija — ljudi koji se suzdržavaju od daljnje konzumacije alkoholnih pića, a pre su bili alkoholičari

Druga vrsta apstinencije je suzdržavanje od polne aktivnosti i naziva se seksualna apstinencija. Neki ljudi apstiniraju od određenih namirnica, npr. drže post ili su vegetarijanci ili vegani. Postoji i uzdržavanje od hrane zbog izgleda i lepote.

Različiti oblici stalne ili povremene apstinencije mogu biti zbog: želje za odvikavanjem od zavisnosti, verskih razloga (celibat, „predbračna čistoća“), zbog nedostatka novca ili loših iskustava s time od čega se ljudi odriču, zbog želje za samokontrolom i drugog. Hrišćani poste na Veliki petak i neke druge praznike. Jevreji poste tokom Jom kipura, a muslimani za vreme Ramazana. Asketske prakse postoje u raznim religijama.

Postoje apstinencije iz zdravstvenih razloga (trudnoća, određene bolesti poput dijabetesa, zbog plana lečenja, gojaznosti). Postoji i apstinencija zbog straha od posledica, na primer, seksualna apstinencija zbog straha od neželjene trudnoće.

Izvori uredi

  1. ^ Ovaj članak ili njegov deo izvorno je preuzet iz Rečnika socijalnog rada Ivana Vidanovića uz odobrenje autora.