Ariševac (lat. Suillus grevillei) je mikorizna gljiva iz reda vrganja (Boletales) koja raste u simbiozi sa arišima (lat.Larix spp). Daleko je češća vrsta u Aziji dok se u ostatku severne hemisfere javlja u veštačkim zasadima ariša. Pravi kolonije. Plodonosi od juna do novembra najčešće u dva talasa.

Ariševac
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
S. grevillei
Binomno ime
Suillus grevillei
Sinonimi
  • Boletinus grevillei (Klotzsch) Pomerl., 1980
  • Boletopsis elegans (Schumach.) Henn., 1898
  • Boletus annularius Bolton, 1792
  • Boletus clintonianus Peck, 1872
  • Boletus cortinatus Pers., 1801
  • Boletus elegans Schumach., 1803
  • Boletus elegans var. aureus Fr., 1838
  • Boletus elegans var. cyanescens Velen., 1939
  • Boletus grevillei Klotzsch, 1832
  • Cricunopus elegans (Schumach.) P. Karst., 1882
  • Ixocomus elegans (Schumach.) Singer, 1938
  • Ixocomus elegans f. badius Singer, 1938
  • Ixocomus elegans f. elegans (Schumach.) Singer, 1938
  • Ixocomus elegans f. griseoloporus Singer, 1938
  • Ixocomus flavus var. elegans (Schumach.) Quél., 1888
  • Ixocomus grevillei (Klotzsch) Vassilkov, 1955
  • Suillus clintonianus (Peck) Kuntze, 1898
  • Suillus elegans (Schumach.) Snell, 1944
  • Suillus grevillei f. badius (Singer) Singer, 1965
  • Suillus grevillei var. badius Singer
  • Suillus grevillei var. clintonianus (Peck) Singer, 1951
  • Suillus grevillei var. grevillei (Klotzsch) Singer, 1945
  • Suillus grevillei f. grevillei (Klotzsch) Singer, 1945
  • Suillus grevillei var. proximus (A.H. Sm. & Thiers) W. Klofac, 2013
  • Suillus proximus A.H. Sm. & Thiers, 1964
  • Viscipellis elegans (Schumach.) Quél., 1886
  • Viscipellis flava var. elegans (Schumach.) Quél., 1886

Opis plodnog tela

uredi

Šešir je kod ove vrste je prečnika uglavnom do 10 cm poluluptast, zaobljen do zvonolik sluzav žute do narandžaste boje. Kožica je glatka, sluzava i kao da pomalo visi sa ivice šešira.

Cevčice su kratke i žute veličine 5-10 mm. Dok je gljiva mlada cevčice su pokrivene debelim belim opnastim velom. Pore ove vrste su okrugle i sitne, žute pa rđasto prskane.

Meso je debelo, sočno i mekano, žute boje bez nekog osobenog mirisa i blagog ukusa. Drška je slične boje kao i šešir i na sebi poseduje trajan beličasti prsten.

Drška je visoka od 5-12 cm, a debljina 1,5-3 cm.

Mikroskopija

uredi

Spore su blede ili hijaline, cilindrične ili izduženo-vretenaste dimenzija 8-12 × 3-4 μm. Cistide su u nakupinama, maslinasto smeđe, batinaste, ili sa suženim vrhom (30-60 × 6-7 μm).

Otisak spora

uredi

Otisak spora je kestenjasto smeđa do glinasto oker boje (nema primesa maslinaste).

Jestivost

uredi

Jestiva i ukusna gljiva. Može se i kuvati i pohovati. Kožicu šešira pre spremanja obavezno oguliti jer poseduje veće količine proteina glutena.


Literatura

uredi
  • Uzelac, Branislav (2009). Gljive Srbije i zapadnog Balkana. Beograd: BGV logic.
  • Giuseppe, P. (1997). Atlas gljiva. Zagreb: Prosvjeta.
  • Flik, M. (2010). Koja je ovo gljiva? prepoznavanje, sakupljanje, upotreba. Beograd: Marso.
  • Phillips, R. (2006). Mushrooms. London: Macmillan.