Arije Didim (stgrč. ΑρειοςΑρειος, 1. vek p. n. e. - 1. vek n. e.) - stoički filozof, građanin Aleksandrije, mentor rimskog cara Oktavijana Avgusta[1], koji je filozofa toliko cenio da je posle osvajanja Aleksandrije poštedeo grad zbog njega.

Arije Didim
Lični podaci
Datum rođenjaI vek pne.
Mesto rođenjaAleksandrija,
Datum smrtiI vek
Filozofski rad
Škola filozofijeSkepticizam
InteresovanjaFilozof

Arije je imao i dva sina, Dionisija i Nikanora, koji su Avgustu predavali filozofiju. Često ga pominje Temistije, koji kaže da Avgust nije cenio Arija ništa manje od Agripe[2]. Od Kvintilijana se zna da je i Arije predavao ili pisao o retorici. Pretpostavlja se da je on isti „Arije“ čija je biografija sadržala izgubljeni završni deo knjige 7. Diogena Laertija[3].

Arija Didim se smatra Arijem čija dela citira Stobej, sumirajući filozofske škole stoicizma, peripatetičara i platonista. Puno ime Arija Didima znamo od Jevsevija iz Cezareje, koji citira dva dugačka odlomka iz Arijevih dela o njegovim pogledima na Boga, kosmičku vatru i dušu[4].

Izvori

uredi
  1. ^ Ottmann, Henning (2002), Prinzipat und Reich bei Sueton, Plutarch, Aristides und Cassius Dio, J.B. Metzler, str. 292—304, ISBN 978-3-476-01631-7, Pristupljeno 2024-01-17 
  2. ^ Abbreviations, University of California Press, 2000-12-31, str. XIII—XIV, Pristupljeno 2024-01-17 
  3. ^ Morro, Glenn R.; Hope, Richard (1931-02-12). „The Book of Diogenes Laertius; Its Spirit and its Method.”. The Journal of Philosophy. 28 (4): 107. ISSN 0022-362X. doi:10.2307/2016102. 
  4. ^ INHALT VON EUSEBIUS BAND VIII, De Gruyter, 1956-12-31, str. IV—IV, Pristupljeno 2024-01-17