Aldznik, ili Agdznik (jerm. Աղձնիք), u grčko-rimskim izvorima Arzanena (grč. Ἀρζανηνή) - ašhar (pokrajina, oblast) istorijska je oblast Velike Jermenije duž srednjeg toka rijeke Tigar, sjeverno od današnjeg grada Dijarbakira. U prošlosti je to bilo carstvo Alzi, ili Alše. Oblast se nalazila između Sofene (Četvrte Jermenije), Turuberana, Moka i Mesopotamije. Ovdje se nalazila prijestonica Velike Jermenije - grad Tigranakert; pokrajinom je vladao bdešh sa titulom „veliki bdešh“. Poslije prve podjele Jermenije (387. godine) oblast je pripala Persiji, a posle podjele 591. godine - Vizantiji.

Položaj Ahdznika u Velikoj Jermeniji

Aldznik je imao toplu klimu i bio je poznata po svojim rijekama i izvorima, kao i po rudnicima gvožđa i olova. Bili su dobro razvijeni stočarstvo, uzgoj grožđa i proizvodnja vina.

Istorija uredi

Godine 298, dio Aldznika osvojili su Rimljani. Sporazumom u Akiliseni 387. godine Velika Jermenija, uzrok čestih sukoba između dva velika carstva – Istočnog Rimskog i Sasanidskog – podijeljena je na dvije sfere uticaja. Manji dio je potpao pod uticaj Rimljana, a veći pod uticaj Persijanaca. To je bila tzv „prva podjela Jermenije.“ Tada je i ostatak Aldznika, osim grada Arzan (Arzun) takođe pripao Rimljanima. Do 591. godine čitav Aldznik je pripojen Istočnom rimskom carstvu. Na mjestu uništenog Tigranokerta, Rimljani su izgradili novi grad po imenu Martiropolis (Nprkert).

Vizantijski car Mavrikije iselio je Jermene, od kojih su neki osnovali koloniju na Kipru.[1] Područje Aldznika iznosilo je 17532 km².[2][3] Jermenski geograf iz 7. vijeka. Ananija Širakaci opisuje Aldznik sljedećim riječima: „Agdznik, ne rijeci Tigar, podijeljen je na 10 oblasti: 1. Arzen, 2. Neperkert, 3. Keg, 4. Ketik, 5. Tatik, 6. Aznuac-dzor, 7. Herhets, 8. Gzez, 9. Sanodzor, 10. Sasun. Iz ove oblasti nabavlja se nafta, mnogo željeza, gali i ptica dehzuk.“

Tokom arapskog osvajanja Jermenije, mnoga arapska plemena su se naselila u Arzanenu. Jermeni su opstali u planinskim dijelovima sve do genocida 1915. godine.

Reference uredi

  1. ^ Sidorov, A. I. (1988)«Monofelitskaя» uniя po svidetelьstvu «Povestvovaniя o delah armяnskih» Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. mart 2016). Պատմա-բանասիրական հանդես, № 3 . pp. 162-170. ISSN 0135-0536
  2. ^ Administrativno-territorialьnoe delenie Velikoй Armenii[mrtva veza]Šablon:Nedostupnaя ssыlka Šablon:Ref-hy
  3. ^ Eremяn S.T., Armeniя soglasno "Geografii" 7-go veka, Erevan, 1963g. (na armяnskom - Երեմյան Ս., Հայաստանը ըստ «Աշխարհացոյց»-ի, Երևան, 1963).