Ahštirska pećina

Ahštirska pećina (rus. Ахштырская пещера) ili ređe Velika Kazačebrodska pećina (rus. Большая Казачебродская пещера) je krečnjačka pećina u južnom delu Krasnodarskog kraja Ruske Federacije, nedaleko od grada Sočija (Adlerski rejon). Otkrio ju je 28. septembra 1903. godine i detaljnije ispitao francuski speleolog Edvard Alfred Martel.

Ulaz u Ahštirsku pećinu.

Ulaz u pećinu nalazi se na desnoj oblai kanjona iznad reke Mzimte na visini od 120 metara iznad nivoa reke, odnosno na nadmorskoj visini od 185 metara. Pećina ima istočnu ekspoziciju i prostire se u unutrašnjost oko 160 metara. Na ulazu se nalazi hodnik dužine 20-ak metara koji prelazi u dve dvorane visine do 10 metara i maksimalne širine do 8 metara. Iz dvorane dalje se nastavljaju dva kraća slepa hodnika. Ispred ulaza u pećinu nalaze se dva odvojena platoa međusobno povezana 12 metarskom stazom.

Sovjetski arheolog Sergej Zamjatni je 1936. u pećini pronašao arheološke dokaze o postojanju praistorijskog čoveka na tim prostorima, zbog čega su 1937. i 1938. vršena obimna istraživanja unutrašnjosti pećine. Istraživanja su u periodu 196165 nastavili peterburški arheolozi M. Paničkin i E. Vekilov koji su na osnovu materijalnih dokaza potvrdili kontinuirano prisustvo čoveka na tom mestu još od perioda srednjeg paleolita. Intenzivnija istraživanja vođena su i u periodu između 1999. i 2008. godine.

Prvi ljudi koji su se stalno naselili u pećini bili su neandertalci, i to se desilo pre nekih 70.000 godina. Nakon nestanka neadertalskih tragova pećina je oko 20.000 godina bila nenaseljena, a potom su se u njoj pojavili preci modernog čoveka, kromanjonci, pre oko 30 do 35 hiljada godina.

Godine 1978. pećina je proglašena „jedinstvenim spomenikom prirodne arhitekture“ te je ulaz za sve posetioce bio strogo zabranjen (izuzetak su bili istraživači). Za posete je ponovo otvorena 1999. godine kada su postavljene i prilazne stepenice i osvetljenje u unutrašnjosti.

Godine 2013. nominovana je u konkurenciji multimedijalnog projekta „Россия 10“ za izbor 10 vizuelno najupečatljivijih simbola savremene Rusije (ali nije ušla u uži izbor).[1]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „Rossiя 10. 10 vizualьnыh simvolov Rossii.”. Arhivirano iz originala 22. 07. 2021. g. Pristupljeno 15. 01. 2014. 

Spoljašnje veze uredi