Баршунаста пањевчица
Baršunasta panjevčica (lat. Flammulina velutipes) je zimska gljiva, nazvana po tipično baršunastoj dršci i vremenu rasta.
Baršunasta panjevčica | |
---|---|
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
Divizija: | |
Klasa: | |
Red: | |
Porodica: | |
Rod: | |
Binomno ime | |
Flammulina velutipes (Curt. ex Fr.) Sing.
|
Opis gljive
uredi- Šešir prečnika do 10 sm, polukružan zatim ravan sa blago naboranim rubom; slabo mesnat; kožica glatka, vlažna i lepljiva; žutosmeđe ili crvenkastosmeđe boje, u sredini tamniji.
- Listići beli zatim narandžastocrveni, dosta retki, široki a prema kraju šešira uži.
- Drška 3-7 sm duga, puna zatim šupalja i bočno stisnuta; pod šeširom crvenkastožuta, niže somotasta (baršunasta) tamnosmeđe boje; dno drške šiljato skoro crno.
- Meso žuto, tanko, meko, žilavo, u dršci vlaknato i žutozelenkasto, neizraženog mirisa (po voću) i ukusa.
- Spore u masi bele.
Stanište
urediRaste od kasne jeseni do kraja zime, pojedinačno ili u busenima, najčešće na panjevima vrbe i drugom živom i trulom listopadnom drveću.
Upotreba
urediBaršunasta panjevčica je jestiva gljiva. Dobrog je kvaliteta i kako raste kada drugih gljiva nema u prirodi vrednost joj raste. U Japanu se uzgaja u velikoj količini (do hiljadu tona godišnje) i smatra se lekovitom. Rado se jede u istočnoj Evropi dok je na zapadu malo popularna. Opasnost od zamene sa drugim gljivama ne postoji s obzirom na karakteristično baršunastu dršku, mesto i vreme rasta.
Literatura
uredi- Đuzepe Pace: Atlas gljiva, Prosvjeta, Zagreb 1977.
- Romano Božac: Gljive – morfologija sistematika toksikologija, Školska knjiga Zagreb ∙ Grafički zavod Hrvatske, Zagreb 1993.
- Jean-Marie Polese: The Pocket Guide to Mushrooms, KÖNEMANN, Losange 1999.