Beatriče Portinari

Beatriče „Biče“ di Folko Portinari bila je firentinska dama i glavna inspiracija Danteu Aligijeriju za Novi život. Beatriče se takođe pojavljuje kao njegov vodič kroz Božanstvenu komediju - u poslednjoj knjizi Raj, i poslednja četiri pevanja Čistilišta. Odatle ona smenjuje latinskog pesnika Vergilija jer je on paganin, koji ne može da uđe u Raj, kao i zbog toga što je inkarnacija blažene lepote, kao što joj i ime govori (božanska vizija).

Beatriče Portinari
Dante Gabrijel Roseti - Blažena Beatriče
Datum rođenja1266
Mesto rođenjaFirenca
Datum smrti15. jun 1290.(1290-06-15) (23/24 god.)
Mesto smrtiFirenca
DelovanjeIspiracija za Dante Aligijeri Novi život i Božanstvena komedija
RoditeljiOtac: Folco di Ricovero Portinari
dante i Beatrice u bašti, 1903, remek-delo prerafaelitskog stila Cesare Saccaggi iz Tortone

Biografija uredi

Iako nije bila nepoznata, naučnici prihvataju, uglavnom, tradiciju da se Beatriče Portinari identifikuje sa onom Beatriče koju je Dante voleo. Đovani Bokačo u prvom komentaru na „Komediju“ eksplicitno govori o ovoj ženi. Jasnih dokumenata o njenom životu je uvek nedostajalo. Jedini pravi dokaz je testament Folka Portinarija iz 1287. u kome kaže: " ..item d. Bici filie sue et uxoris d. Simonis del Bardis reliquite ..., lib.50 ad floren" - odnosno, miraz kćerki koja se udala za Simonea dei Bardija. Folko Portinari je bio bogati bankar, rođen u Portico di Romagna. Preselio se u Firencu i živeo u kući blizu Danteove sa svojih 6 kćeri. Folko je, takođe, davao značajne priloge bolnici Santa Maria Nuova. Beatriče je, brakom, bila povezana sa drugom velikom bankarskom porodicom, Bardi.

Beatriče i Dante uredi

Dante govori kako je sreo Beatriče sa devet godina, kada ga je otac odveo u kuću Portinarijevih u maju. Ona je imala osam godina - bila je godinu dana mlađa od njega. Dante se odmah zaljubio u nju, kako je i ostalo dokle god je bila živa, iako se udala za drugog - bankara Simonea dei Bardija 1287. Tri godine posle toga, ona je umrla u junu 1290. sa 24 godine. Dante je nastavio da je voli i poštuje i posle njene smrti, čak i svog braka sa Đemom Donati 1285, sa kojom je dobio decu. Posle Beatričine smrti, Dante se posvetio dubokom razmišljanju i pisao je pesme posvećene uspomeni na nju. Kolekcija ovih pesama sa ostalima koje je zapisivao u dnevniku, postaće Vita Nova.

 
Dante sreće Beatriče kod Ponte Santa trinita , Henrija Holideja

Po autobiografskom Vita Nova, Beatriče i Dante su se susreli dva puta u njihovim životima. Još manje sigurna je numerologija koja leži iza ovih susreta, oko dva puta po devet godina Danteovog života. Ova numerologija se slaže sa Danteovim čestim korišćenjem motiva broja 3, koji izvodi od Svetog Trojstva. Najverovatnije je da su ta dva susreta sa Beatriče ona dva koja ispunjavaju njegovu poetsku viziju, a Beatriče, baš kao i Petrarkina Laura gubi granicu između prave ljubavi i poetske kreacije.

 
Beatriče se molila u crkvi Santa Margherita de' Cerchi gde je i sahranjena

Po njihovom prvom susretu, Dante je bio tako oduševljen njome da je u Novom životu napisao: Ecce Deus fortior me, qui veniens dominabitur mihi.[1] Dante je onda lutao po raznim krajvima Firence gde je mislio da može da naiđe na Beatriče. Kada bi se to desilo, veoma se trudio da sve njegove misli o Beatriče ostanu u privatnosti, čak je pisao poeziju za druge dame, koje je zvao „štit(ovima)".

Danteova dvorska ljubav prema Beatriče, nastavila se sledećih 9 godina, pre nego što su se opet sreli. Ovaj se susret desio na ulici, gde je ona šetala u belom u pratnji dve starije dame. Okrenula se i pozdravila ga. Njen pozdrav ga je tako oduševio da se povukao u sobu da bi o njoj razmišljao. Tu je zaspao i sanjao san koji će postati tema prvog soneta u III poglavlju Novog života. U ovom snu mu se prikazala silna figura i pričala sa njime. Iako nije uspeo da shvati sve što mu govori, čuo je "Ego dominus tuus" [2]. U rukama tog stvorenja bila je Beatriče prekrivena lakom tkaninom. On ju je probudio i naterao da pojede Danteovo srce:

 
Beatričin grob u Santa Margherita de' Cerchi.
... Da se kao pijan udaljih od ljudi, i skrasih se u samoći svoje sobe, gde sam mogao razmišljati o toj preljubaznoj. Dok sam razmišljao o njoj, obuzeo me blagi san, u kome mi se ukazala čudesna vizija, jer mi se učinilo da u svojoj sobi vidim oblak boje vatre, unutar kojega sam razaznavao lik jednog gospara takvoga izgleda da bi se uplašio svako ko ga gleda. A prikazivao mi se s toliko veselja, da je bilo čudesno;i pritom je govorio mnoge stvari, ali koje nisam potpuno razumeo; između nekih razumeo sam ovo: „Ja sam tvoj gopodar“. Činilo mi se da vidim kako u njegovom naručju spava neka osoba naga, mada mi se činilo da je bila ogrnuta u bledorujni veo; dok sam je veoma pažljivo posmatrao, shvatio sam da je to gospa od spasa, koja me prethodnog dana bila pozdravila. A takođe mi se činilo da ovaj u jednoj od ruku drži nešto, sve u plamenu; i učinilo mi se da mi zbori ove reči: „Pogledaj srce svoje“. i nakon što je ostao tako neko vreme, učinilo mi se da budi onu koja je spavala, i toliko se trudio celim svojim duhom, kako bi pojela ono što je plamtelo u njegovoj ruci, i što je ona s nevericom jela.

Ovo im je bio poslednji susret, pošto je ona umrla mlada, osam godina posle u 24, 1290.

Način na koji Dante iskazuje svoju ljubav prema Beatriče slaže se sa stavovima Srednjeg veka o dvorskoj ljubavi. To je bila tajna, neuzvraćena i vrlo poštovana forma divljenja drugoj osobi. Međutim, još uvek nije sigurno šta je Dantea nagnalo da se u nju zaljubi. Pošto se o njoj malo zna istorijski, a o njenoj ličnosti još manje, neobično je što jeste. Ali svakako jeste, a u njegovim delima postoji ideja zbog čega:

"Ona je posedovala nepresušnu draž, bila moj blagoslov, uništitelj svega zlog u meni, kraljica vrline, spasiteljka."

Dante Beatriče vidi kao spasioca, onoga ko je iz njega izbavio sve zlo. On se, možda, zbog te ideje o njoj kao sili dobra i zaljubio u nju, jer je smatrao da ga to čini boljom osobom. To je vrlo moguće, jer nije naročito okupiran njenim izgledom - barem ne u njegovim zapisima. Opisuje samo njenu građu i „smaragdnozelene oči“.

Uticaj na Danteova dela uredi

 
Vergiliju se Beatriče čini kao vizija na početku Raja, Gistav Dore.

Beatričin uticaj je bio mnogo više od inspiracije, jer se pojavljuje kao glavni lik u dva njegova dela - Novom životu i Božanstvenoj komediji.

Pošto je u Novom životu već razvio ideju o Beatriče kao njegovom spasiocu, ovo je nastavio u Komediji, u kojoj se ona pojavljuje kao njegov vodič kroz Raj. Tu je opisana kao „majčinska, sjajna i utešna“.

Iako njih dvoje raspravljaju o ličnim temama, to je samo Danteova mašta. Nisu nikada imali kontakta, već je u delima oblikovana u potpunosti po njegovoj mašti, tj. kako ju je on video. Jednom ju je i nazvao "La gloriosa donna della mia mente" - „Prelepa dama moga uma“.

Uticaj šire uredi

Beatriče Portinari nije bila samo predmet Danteovog obožavanja, već i kod Pre-Rafaelita slikara i pesnika XIX veka. Oni su uzeli inspiraciju iz „Novog života“ (koji je Roseti preveo na engleski) i idealizacija Beatriče čini veliki korpus Rosetijevog dela, posebno posle smrti njegove supruge Elizabet Sidal. Idealizovao je nalik Danteovoj Beatriče, posebno na platnu "Beata Beatrix".

Reference uredi

  1. ^ Evo Boga jačeg od mene, koji dolazi da vlada mnome
  2. ^ Ja sam gospodar tvoj

Dodatna literatura uredi

Spoljašnje veze uredi