Bezvučni zubni frikativ

Bezvučni zubni ili dentalni frikativ jeste suglasnik koji se koristi u pojedinim govornim jezicima. Simbol u Međunarodnom fonetskom alfabetu koji predstavlja ovaj zvuk je /θ/. Zubni frikativi se često nazivaju i međuzubnm frikativima, jer su često izgovoreni pomoću jezika postavljenog između gornjih i donjih zuba, za razliku od ostalih alveolarnih/zubnih suglasnika, pri čijem se izgovoru jezik oslanja iza gornjih zuba. Među približno 60 svetskih jezika sa 10 miliona ili više govornika, samo engleski, arapski, španski (kastiljanski), burmanski i grčki poseduju ovaj suglasnik. Govornici jezika ili dijalekata gde je ovaj glas odsutan vrlo često imaju problema sa izgovorom ovog glasa ili sa razlikovanjem od njemu bliskih glasova (pogotovo ako izgovor ovog glasa nije usvojen u detinjstvu), te ga zamenjuju glasovima kao što su /s/, /t/ ili /f/. Ovaj suglasnik je poznat po tome što je iščezao iz mnogih jezika (na primer, od germanskih jezika ga poseduju samo engleski i islandski jezik.

Karakteristike uredi

Karakteristike bezvučnog dentalnog frikativa:

  • Način artikulacije je frikativni, što znači da je proizveden usmeravanjem protoka vazdušne struje iz pluća niz jezik do mesta artikulacije, na kome je usredsređena na oštre ivice skoro stisnutih zuba, uzrokujući turbulenciju, koja nije visokoturbulentna kao kod sibilanata.
  • Mesto artikulacije je zubno što znači da vrh jezika dodiruje zube.
  • Fonacija je bezvučna, što znači da glasne žice ne trepere tokom artikulacije.

Pojava uredi

Primeri jezika gde se javlja ova fonema:

Jezik Reč IPA Značenje Napomene
albanski thotë [θɔtə] 'reći'
arapski savremeni standardni[1] ثابت [ˈθaːbit] 'preduzeće'
amami-ošima jezik [θeda] 'sunce'
arapaho yoo3on [jɔːθɔn] 'pčela'
baškirski uҫal [uθɑɫ] 'ljut'
berberski kabilski fa [faθ] 'seći'
berta [θɪ́ŋɑ̀] 'jesti'
burmanski thuuu [θòʊ̃] 'tri'
kornijski eth [ɛθ] 'osam'
emilijansko-romanjolski faza [ˈfaːθɐ] 'lice'
engleski thin [θɪn] 'tanak'
galicijski cero [θeɾo] 'nula'
grčki θάλασσα [ˈθalasa] 'more'
gvenski [riθo] 'oko'
gvičin th [θaɬ] 'pantalone'
han nihthän [nihθɑn] 'želim'
harsusi [θəroː] 'dva'
hebrejski irački עברית [ʕibˈriːθ] 'hebrejski jezik'
jemenitski [ʕivˈriːθ]
hlai Basadung [θsio] 'jedan'
karenski s'gau [θø˧] 'tri'
karuk [jiθa] 'jedan'
meskvaki [nɛθwi] 'tri'
kvama [mɑ̄ˈθíl] 'smejati se'
[[|Leonski jezik|leonski]] ceru [θeɾu] 'nula'
loredijakarkar [θar] 'četiri'
masanski [faθ] 'five'
sanič ŦES [teθʔəs] 'osam'
sardinijski nuoreze petha [pɛθa] 'meso'
šoni nthwi [nθwɪ] 'tri'
siju nakota ? [ktũˈθa] 'četiri'
španski kastiljanski[2] cazar [kaˈθar] 'loviti'
svahili thamini [θɑmini] 'vrednost'
tanakros thiit [θiːtʰ] 'žar'
toda உஇனபஒ [wɨnboθ] 'devet'
turkmenski sekiz [θekið] 'osam'
tutčonski severni tho [θo] 'pantalone'
južni thü [θɨ]
jumanski havasupaj [θerap] 'pet'
hualapaj [θarap]
javapaj [θerapi]
volajta shiththa [ɕiθθa] 'cvet'
velški saith [saiθ] 'sedam'
čuanški saw [θaːu˨˦] 'jezik'

Reference uredi

  1. ^ Thelwall 1990, str. 37
  2. ^ Martínez-Celdrán, Fernández-Planas & Carrera-Sabaté 2003, str. 255

Literatura uredi