Бергенија

Bergenija (slonove uši) je rod od deset vrsta skrivenosemenica iz porodice Saxifragaceae. Rasprostranjena je u Srednjoj Aziji, od Avganistana do Kine i u regionu Himalaja.

Bergenia
Bergenia cordifolia
Naučna klasifikacija
Carstvo:
(nerangirano):
(nerangirano):
(nerangirano):
Red:
Porodica:
Rod:
Bergenia

Vrste

Vidi tekst

Opis uredi

Listovi su veliki, kožasti i često sa talasastim ivicama. Tokom većeg dela godine, listovi imaju sjajnu zelenu boju, ali u hladnoj klimi, oni postaju crveni ili bronzani u jesen. Cveće raste na stablu i većina sorti ima konično cveće u različitim nijansama roze. Ono može da varira od skoro bele do rubin-crvene i ljubičaste.[1]

Bergenija je usko povezana sa porodicom Mukdenia, Oresitrophe Astilboides i Rodgersia.

Nemački botaničar Konrad Menh, je nazvao ovaj rod Bergenia u čast nemačkog botaničara i lekara Karla Avgusta fon Bergena.

 
Plod Bergenije

Štetočine i bolesti uredi

Bergenije su robusne biljke i generalno nemaju problema, iako vinski žižak rado jede ivice listova.

Gajenje uredi

Bergenije su izdržljive biljke koje mogu da rastu u klimama sa ekstremnom temperaturom od -37 stepeni do 46 stepeni. Bergenije vole sunce, ali će rasti i u senovitim mestima. Biljke mogu da narastu i do 61 cm u visinu i 61 cm u širinu. Odgovara im većina zemljišta, ali je najbolje vlažno humusno zemljište. Otkrivenost i suvo zemljište usporavaju rast, ali mogu da dovedu do izražaja boje lišća. U područjima sa hladnim, jakih zimskim vetrovima, može biti potrebna zaštita od vetra.[1] 

 
Bela bergenija
 
Bergenia cordifolia Purpurea, najčešće viđena u proleće

Reference uredi

  1. ^ a b „Guide to Growing Bergenia Plants”. The Garden Helper. Pristupljeno 30. 06. 2009. 

Spoljašnje veze uredi