Бергенија
Bergenija (slonove uši) je rod od deset vrsta skrivenosemenica iz porodice Saxifragaceae. Rasprostranjena je u Srednjoj Aziji, od Avganistana do Kine i u regionu Himalaja.
Bergenia | |
---|---|
Bergenia cordifolia | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
(nerangirano): | |
(nerangirano): | |
(nerangirano): | |
Red: | |
Porodica: | |
Rod: | Bergenia |
Vrste | |
Vidi tekst |
Opis uredi
Listovi su veliki, kožasti i često sa talasastim ivicama. Tokom većeg dela godine, listovi imaju sjajnu zelenu boju, ali u hladnoj klimi, oni postaju crveni ili bronzani u jesen. Cveće raste na stablu i većina sorti ima konično cveće u različitim nijansama roze. Ono može da varira od skoro bele do rubin-crvene i ljubičaste.[1]
Bergenija je usko povezana sa porodicom Mukdenia, Oresitrophe Astilboides i Rodgersia.
Nemački botaničar Konrad Menh, je nazvao ovaj rod Bergenia u čast nemačkog botaničara i lekara Karla Avgusta fon Bergena.
Štetočine i bolesti uredi
Bergenije su robusne biljke i generalno nemaju problema, iako vinski žižak rado jede ivice listova.
Gajenje uredi
Bergenije su izdržljive biljke koje mogu da rastu u klimama sa ekstremnom temperaturom od -37 stepeni do 46 stepeni. Bergenije vole sunce, ali će rasti i u senovitim mestima. Biljke mogu da narastu i do 61 cm u visinu i 61 cm u širinu. Odgovara im većina zemljišta, ali je najbolje vlažno humusno zemljište. Otkrivenost i suvo zemljište usporavaju rast, ali mogu da dovedu do izražaja boje lišća. U područjima sa hladnim, jakih zimskim vetrovima, može biti potrebna zaštita od vetra.[1]
Reference uredi
- ^ a b „Guide to Growing Bergenia Plants”. The Garden Helper. Pristupljeno 30. 06. 2009.