Berijev Be-103, (rus. Бериев Бе-103) je dvomotorni, laki putničko-transportni ruski niskokrilni hidroavion avion amfibija, razvijen u drugoj polovini poslednje dekade 20. veka.

Berijev Be-103

Berijev Be-103
Berijev Be-103

Opšti podaci
Namena putnički avion-amfibija
Posada 1 član (pilot)
Broj putnika 5 ili 545 kg tereta
Poreklo  Rusija
Proizvođač projektant: Beriev; proizvođač: KNAAPO
Probni let 15. jul 1997.
Uveden u upotrebu 2003.
Povučen iz upotrebe operativan
Status proizvodi se
Prvi operater  Rusija
Dimenzije
Dužina 10,65 m
Visina 3,75 m
Raspon krila 12,72 m
Površina krila 25,10 m²
Masa
Prazan 1.680 kg
Maksimalna 2.270 kg
Pogon
Motori klipni sa vazdušnim hlađenjem
Broj motora 2
Fizičke osobine
Klipnoelisni motor 2 h Continental IO-360-ES4
Snaga KEM-a 157 kW
Snaga KEM-a u ks 211 ks
Performanse
Maks. brzina na Hopt. 240 km/h
Ekonomska brzina 220 km/h
Dolet 1.180 km
Plafon leta 5.000 m
Portal Vazduhoplovstvo

Projektovanje i razvoj

uredi

Avion Berijev Be-103 je projektovan u OKB Berijev, a napravljen u fabrici KNAAPO koncerna Suhoj. Namena mu je da popuni prazninu između helikoptera i klasičnih aviona u priobalju mora, okeana, jezera i reka. Može poslužiti za: prevoz putnika i robe, kao poštanski avion, kao turistički avion, za hitnu medicinsku pomoć, ekološki monitoring, opreacije traganja i spašavanja, patrolna služba, foto snimanje iz vazduha, poljoprivredne poslove i tome slično. Projekt je počeo da se radi početkom 1990-ih godina, projektovanje traje do početka 1995, a tad počinje izrada četiri prototipa dva za statičko, a dva za letna ipitivanja. Prototip je prikazan na naučnoj konferenciji o hidroavijaciji krajem septembra 1996. godine, gde je pobudio veliko interesovanje kako stručne javnosti tako i novinara. Prvi probni let od 20 minuta je obavljen 15. jula 1997. godine. Glavni projektant aviona je bio A. K. Konstantinov.[1], a probni pilot V. Uljanov. Avion je prvi put prikazan domaćoj i stranoj javnosti na izložbi MAKS-97 Airšou[2][3][4]

Tehnički opis

uredi
 
Tri projekcije aviona Berijev Be-103
 
Aviona Berijev Be-103 u letu
 
Aviona Berijev Be-103 poleće sa zemlje
 
Aviona Berijev Be-103 poleće sa vode

Berijev Be-103 je laki putničko transportni hidroavion, koji može da sleće na vodene površine i na čvrsto tlo, tj. spada u klasu aviona amfibija. Ima jednog člana posade (pilota) i sedišta za 5 putnika ili kad se izbace sedišta (vrlo lako se preobrati iz putničkog aviona u kargo verziju) može da ponese 545 kg tereta. To je avion metalne konstrukcije niskokrilni jednokrilac sa dva klipna vazduhom hlađena motora vrste bokser sa 6 cilindara. Motori su Continental IO-360-ES4 sa direktnim ubrizgavanjem goriva u cilindar snage 157 kW i trokrakom elisom promenljivog koraka sa reduktorom, oni su postavljeni na repni deo aviona, a horizontalnim nosačima su pričvršćeni za trup aviona. Za rusko tržište je predvuđena varijanta sa motorima Bakanov M-17F snage 127 kW.[5] U trup aviona je smeštena kabina za putnike i pilota koja predstavlja jednu celinu. Kabina ima sistem za zagrevanje vazduha, šest sedišta u tri reda tako da u svakom redu ima dva sedišta sa prolazom između njih. Iza zadnjeg reda sedišta nalazi se prostor sa smeštaj prtljaga. U kabinu aviona se ulazi preko krila i poklopca kabine koji se otvaraju nagore, takvih (vrata) poklopaca ima dva, jedan sa leve, a drugi sa desne strane aviona. Avion je robusne konstrukcije napravljen od lakih aluminijumsko-litijumskih legura i titanijuma na najopterećenijim delovima konstrukcije. Trup aviona je napravljen u obliku čamca sa pramcem i kobilicom. Avion je opremljen uvlačećim stajnim trapom sistem „tricikl“ sa prednjom nogom koja se uvlači u pramac i dve noge koje se uvlače u krila aviona. Noge stajnog trapa su opremljene točkovima sa niskopritisnim gumama. Krila aviona su trapezastog oblika sa kosom napadnom ivicom (ugao 22°) i ravnom zadnjom ivicom krila. U krilima su smešteni rezervoari sa gorivom. Nizak položaj krila u odnosu na trup aviona, i njihov oblik povećava stabilnost na vodi (trimarinsko korito) i stvara ekran efekat (Aquaplaning) što olakšava sletanje i poletanje aviona sa vodenih površina. Standardna oprema aviona su javljači požara, indikatori za pojavu leda na oplati letelica, sistem za odleđivanje i hidraulične kočnice. Navigaciona oprema i avionika se može konfigurisati prema želji naručioca aviona.[3][4][6]

Operativno korišćenje

uredi

Avion je sertifikovan u Americi, Brazilu, Kini, Evropskoj uniji i Rusiji[3]čime su mu otvorena vrata svetskog tržišta. Do sada je prodat u SAD, Kini i Rusiji negde oko 30 primeraka. Avion je projektovao OAO Berijev, a proizvodi ga fabrika aviona KNAAPO.

Zemlje koje koriste ovaj avion

uredi

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ „Kto estь kto”. www.airforce.ru. Pristupljeno 14. 09. 2011. 
  2. ^ „Please stand by”. www.aviationnews.us. Pristupljeno 14. 09. 2011. [mrtva veza]
  3. ^ a b v Samoletы[mrtva veza]
  4. ^ a b „Beriev Be-103”. www.airwar.ru. Pristupljeno 14. 09. 2011. 
  5. ^ Vlačić, Slaviša (septembar 2004). „Leteći čamac Be-103". Aeromagazin 61: pp. 26—27. ISSN 1450-6068
  6. ^ „Be-103, Beriev KB”. www.ctrl-c.liu.se. Pristupljeno 14. 09. 2011. 

Literatura

uredi
  • Janić, Čedomir (2003). Vek avijacije - [ilustrovana hronologija] (na jeziku: (jezik: srpski)). Beočin: Efekt 1. COBISS.SR 110428172. 
  • Donald, David (1997). The Complete Encyclopedia of World Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). NY: Barnes & Noble. ISBN 978-18-9410-224-7. 
  • Rendall, David (1999). Jane's Aircraft Recognition Guide (na jeziku: (jezik: engleski)) (2nd izd.). London: Harper Collins Publishers. ISBN 978-00-0470-980-2. 
  • Taylor, Michael (1996). Brassey's World Aircraft & Systems Directory 1996/1997 (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Brassey's. 
  • Shavrov, V.B. History of the aircraft construction in the USSR (na jeziku: (jezik: engleski)). ISBN 978-5-217-02528-2. 
  • Vlačić, Slaviša (septembar 2004). „Leteći čamac Be-103”. Aeromagazin (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Beograd: BB Soft. 61: 26—27. ISSN 1450-6068. 

Spoljašnje veze

uredi