Bernski pastirski pas

рста пастирског пса који потиче из околине Берна у Швајцарској

Bernski pastirski pas (nem: Berner Sennenhund) ili bernski planinski pas je vrsta pastirskog psa koji potiče iz okoline Berna u Švajcarskoj koju su rimski osvajači doneli pre 2.000 godine.[3]

Bernski pastirski pas
Bernski pastirski pas
Uobičajeni nadimciBerner, bernski planinski pas
PorekloŠvajcarska
Osobine
Težina Mužjak 80—120 lb (35—55 kg)
Ženka 70—110 lb (30—50 kg)
Visina Mužjak 24—28 in (61—71 cm)
Ženka 22—26 in (56—66 cm)
Dlaka Dupla
Boja Trobojna (crna, žuta i bela)
Veličina okoda prosečno 5–7, do 15[1][2]
Životni vek 7–8 godina
Klasifikacija / standardi
FCI Grupa 2, Sekcija 3 Švajcarski planinski i pastirski psi #45 standard
AKC Radni psi standard
ANKC Grupa 6 (korisni psi) standard
CKC Grupa 3 (radni psi) standard
KC (UK) Radni psi standard
NZKC Korisni psi standard
UKC Psi čuvari standard
Domaći pas (Canis lupus familiaris)

Istorija uredi

Vrlo stara pasmina, pominje se da je u rimskoj vojsci korišćen kao borbeni pas koji je unosio nemir u neprijateljskim redovima. Vekovima je uzgajan u predelu oko Berna u podnožju švajcarskih Alpa, tačnije oko Burgdorfa. Korišćen je kao pas čuvar, gonič stoke i pas za vuču. Po zaseoku i kafani Durrbachler dobio je i prvobitno ime - Durrbachler. Prve izložbe, odnosno bolje reći smotre, napravljene su 1902, 1904. i 1907. Novembra meseca 1907., godine nekoliko odgajivača iz Burgdorfa sakupilo je svoje pse i pod budnim okom profesora Alberta Heima počeo je kontrolisani uzgoj ove pasmine. Tada je i osnovan Schweizerische Durrbachklub. 10. aprila 1910. godine tu je održana izložba na kojoj je bilo 107 pasa. Rasa je standardizovana, kao po boji tako i po karakteru. Agresivni i plašljivi psi su izbacivani iz priploda tako da je dobijen pas izuzetno stabilnog karaktera.

Danas se bernski planinski pas najviše koristi kao porodični pas, pas čuvar, pas za vuču, pas spasilac iz ruševina i lavina.

Karakteristike uredi

Bernski planinski pas - pregled

Veličina: Srednja do velika
Idealna težina: 30-40 kg
Plećna visina: ženka 58-66 cm i mužjak 64-70 cm
Dlaka: Umereno duga, ravna ili malo valovita
Broj štenadi: 4-8
Prosečni vek: 7 do 12 godina
Upotreba: Pastirski pas, čuvar, porodični pas

Spoljašnjost uredi

 
Bernski planinski pas

Izuzetno snažan i atraktivan pas, jakog kostura, medveđe glave, duge dlake, trobojan, vrlo pokretan.[3] Odnos visine i dužine je 9:10, što znači da je više kompaktniji pas.

Opšti izgled uredi

Glava je snažna, sa srednje dugom njuškom. Oči su tamno-braon, bademaste, a uši su trouglaste, blago zaobljene, visoko usađene, srednje velike, u mirovanju ravno priležuće. Telo je snažno i kompaktno, a leđa su čvrsta i ravna. Rep je kitnjast, dopire najmanje do skočnog zgloba. Opušten u mirovanju, u kretanju lebdi iznad leđa, ili je nošen blago preko njih. Dlaka je duga, ravna ili blago talasasta. Osnovna boja je sasvim crna, sa satenskim braon-crvenim oznakama na obrazima, iznad očiju, na sve četiri noge i na grudima, i sa belim oznakama: a) čiste, simetrične bele oznake na glavi, lisa ne treba da se prostire preko nadočnih oznaka, a na njušci najviše do ugla usana; b) bele umereno široke oznake na guši i grudima; v) poželjne su bele šape i beli vrh repa; g) toleriše se mala bela fleka na potiljku i mala bela fleka oko čmara.[4]

Narav uredi

Bernski pastirski pas je privržen, inteligentan i oprezan pas. Takođe su nežni, mirni i tolerantni. Vole da provode vreme sa porodicom i uživaju kada su uključeni u porodične aktivnosti. Njihova impozantna veličina je ono što ih izdvaja, pa je potrebna rana dresura kako bi naučili kako da se ponašaju u kući i među ljudima. Ovaj pas će zaštititi porodicu, ali uglavnom nije agresivan. Mogu biti rezervisani prema strancima i uglavnom stidljivi, tako da je bitno štene ove pasmine izlagati ljudima, životinjama i situacijama.[5]

Odličnog temperamenta, izuzetno blag, dobrodušan, strpljiv, dobro vodljiv, privržen porodici posebno deci, prijateljski raspoložen prema svim životinjama u svom domaćinstvu koje brižno čuva. Siguran u svoju snagu. vrlo žestok u odbrani, ali ne spada u ujedljive pasmine. Rado izvršava sve poverene zadatke, voli da bude od koristi, lako se dresira. e spada u lajave pse. Dobro podnosi hladnoću i može da spava na otvorenom. Voli otvoren prostor i zato nije primeran za urbane sredine i držanje u kući. Ali zbog blage naravi, lako se prilagodi i na drugačije uslove.

Zdravlje uredi

 
Mužjak star 12 godina

Pošto su prvobitno korišteni kao radni psi, ovoj pasmini je potrebna umerena količina aktivnosti kao i vežbe poslušnosti. S obzirom da imaju dvostruko obloženu dlaku, potrebno im redovno četkanje. Potrebno mu je četkanje svakih mesec-dva, sa češćim četkanjem tokom sezone linjanja na proljeće i jesen.[6]

Bernski planinski pas je ponekad sklonim zdravstvenim problemima kao što su Fon Vilebrandov sindrom, hipomijelinacija (sindrom drhtavog štenca), alergije, hipotireodizam, hepatocerebralna degeneracija i progresivna atrofija retine. Manje bolesti od kojih ova pasa može oboleti jesu katarakta, suboartna stenoza, entropija i ektropija. Ozbiljnije bolesti koje pogađaju ovu pasminu su displazija kuka i lakta, torzija želuca i mastocitom (tumor mastocita). Potrebno je obratiti pažnju da ne dobije toplotni udar.[7]

Spada u čvrste i izdržljive pse. Inače ima relativno kratak vek. Prosečan životni vek bernskog pastirskog psa je od 6 do 10 godina.[8] Druge rase slične veličine, imaju duži vek, preko 10 godina.[9] Bolest od koje najčešće obolijeva je rak, ali i reuma je dosta rasprostranjena.[10]. Najduži vek jednog Bernskog planinca u Engleskoj zabeležen je 2004. godine, 15,2 godine.[11]

U SAD i Kanadi, skoro polovina Bernskih planinskih pasa ugine od raka.[12] Isto tako imaju visoku smrtnost zbog muskulatorno-skeletnih problema. Artritis (posebno ramena), displazija kukova, problemi sa ligamentima nisu retki. Zanimljivo je da se artritis kod Bernskog planinca pojavljuje čak i kad je još mlad, 4-5 godina. Vlasnici Bernskog planinskog psa u proseku tri puta više će prijaviti muskulatorno-skeletne probleme svojih pasa nego vlasnici drugih velikih pasa. Ukratko, Bernski planinski pas je nežnog zdravlja tako da je potrebno da mu se obrati puno pažnje i nege.

Starost Bernskog planinskog psa 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11
Starost čovjeka 14 22 31 40 49 58 67 76 85 94 100

Galerija uredi

Izvori uredi

  1. ^ Borge, K. S.; Tønnessen, R.; Nødtvedt, A.; Indrebø, A. (2011). „Litter size at birth in purebred dogs—A retrospective study of 224 breeds”. Theriogenology. 75 (5): 911—919. PMID 21196028. doi:10.1016/j.theriogenology.2010.10.034.  "n=137 litter size=6.4 range 1-15"
  2. ^ Leroy, G. G.; Phocas, F.; Hedan, B.; Verrier, E.; Rognon, X. (2015). „Inbreeding impact on litter size and survival in selected canine breeds”. The Veterinary Journal. 203: 74—8. PMID 25475165. doi:10.1016/j.tvjl.2014.11.008.  litter size=5.51 ± 2.7, longevity mean=7.74 ± 3.03 median=8.15
  3. ^ a b Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 138. ISBN 86-331-2075-5. 
  4. ^ „Bernski pastirski pas”. Kinološki savez Republike Srbije (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-11-23. 
  5. ^ „Bernski planinski pas - informacije i fotografije”. Dog tajm (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-11-23. 
  6. ^ „Bernski pastirski pas - doterivanje, kupanje i nega”. Espri (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-11-23. 
  7. ^ „Bernski planinski pas - zdravlje”. Pet MD (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-11-23. 
  8. ^ „Životni vek bernskog pastirskog psa”. Životni vek pasa (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-11-23. 
  9. ^ http://users.pullman.com/lostriver/survey_comparisons.htm Dog Longevity Web Site, Survey Comparisons page. Compiled by K. M. Cassidy., Pristupljeno 5. 7. 2007.
  10. ^ http://users.pullman.com/lostriver/breeddata.htm Dog Longevity Web Site, Breed Data page. Compiled by K. M. Cassidy., Pristupljeno 8. 7. 2007.
  11. ^ http://www.thekennelclub.org.uk/item/570 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. avgust 2013) Kennel Club/British Small Animal Veterinary Association Scientific Committee. 2004. Purebred Dog Health Survey., Pristupljeno 5. 7. 2007.
  12. ^ http://www.bmdca.org/health/Miscellaneous/Health_Report.php 2000 BMDCA Health Survey, Bernese Mountain Dog Club of America, Pristupljeno 8. 8. 2007.

Spoljašnje veze uredi