Besa je čvrsto obećanje, koje se mora održati i po cenu života. Kod plemena u severnoj Albaniji bila je poznata još u srednjem veku kao posebna norma u uređivanju međuplemenskih i međuljudskih odnosa. Kodifikovana je u poznatom kanunu Leke Dukađina. Imala je, a često i danas ima, posebnu ulogu u krvnoj osveti, jer su se pod njenom zaštitom zavađene stranke mogle slobodno kretati za određeni period, bez bojazni od osvete.[1] Ivan Jastrebov je zapisao da Gege znaju za besu, dok Toske ne znaju za taj običaj. [2]

Reference uredi

  1. ^ Delovi članka su preuzeti iz knjige Ivana Vidanovića „Rečnik socijalnog rada“, uz odobrenje autora.
  2. ^ Jastrebov, Ivan (2018). Stara Srbija i Albanija. Beograd: Službeni glasnik. str. 347. 

Spoljašnje veze uredi