Bečki Gasometer

Некадашње складиште гаса у Бечу

Bečki gasometri su četiri velika objekta koji su korišćeni za skladištenje gasa. Gasometri su izgrađeni u sklopu komunalnih gasovoda (Gaswerk Simmering) u 11. bečkom okrugu Simeringu od 1896. do 1899. godine. Gradski gas je prvobitno korišćen samo za ulične svetiljke, ali je 1910. godine uvedena njegova upotreba za kuvanje i grejanje u privatnim kućama. Gasometri su korišćeni od 1899. do 1984. za smeštaj oko 90.000 m³ (kubnih metara) gasa.[1] Nakon prelaska sa gradskog na prirodni gas između 1969. i 1978. godine, više se nisu koristili i ugašeni su.

Pogled iz ptičije perspektive na Gasometar
Gasometar Beč

Danas se gas može skladištiti pod zemljom ili u sfernim konstrukcijama pod mnogo višim pritiscima i u manjim zapreminama od relativno velikih konstrukcija bečkih gasometara. Godine 1978. bečki gasometri su proglašeni za zaštićene istorijske znamenitosti. [2] Sačuvani su samo spoljašnji zidovi od opeke. Unutrašnje strukture su našle novu stambenu i komercijalnu upotrebu.[3]

Nova namena

uredi

Gasometar B je predstavljen u filmu o Džejmsu Bondu iz 1987. Dah smrti, u sceni gde general Koskov stiže u zgradu nakon što je pobegao iz Bratislave u kapsuli gasovoda, i zatim biva sproveden do vrha zgrade, odakle je odleteo u avionu.[4]

Beč je preduzeo rekonstrukciju i revitalizaciju zaštićenih spomenika i 1995. godine pozvao na ideje za novu upotrebu gasometara. Odabrani dizajni arhitekata su završeni između 1999. i 2001. godine. Svaki gasometar je podeljen na nekoliko zona za život (stanovi na vrhu), rad (kancelarije na srednjim spratovima) i zabavu i kupovinu (šoping centri u prizemlju). Nivoi tržnog centra u svakom gasomeru povezani su sa ostalim gasometrima preko pasarela. Istorijski spoljni zid je konzerviran. Jedna od ideja koja je odbijena za projekat bio je plan arhitekte Manfreda Vedorna da se gasometri koriste za hotele i objekte za planiranu Svetsku izložbu u Beču i Budimpešti.[5]

30. oktobra 2001. gradonačelnik Beča je zvanično otvorio renovirane gasometre, iako su stanari počeli da se u njih useljavaju još u maju 2001.[6]

Unutrašnji sadržaji obuhvataju muzičku salu (kapaciteta 2000 – 3000 ljudi), bioskop, studentski dom, opštinski arhiv i druge sadržaje. U četiri kule ima oko 800 stanova (dve trećine unutar istorijskih zidova od cigle) sa 1.600 redovnih stanara, kao i oko 70 studentskih stanova sa oko 250 stanara.[7]

Danas ovu lokaciju opslužuje metro linja U3 i stanica "Gasometer".

 Reference

uredi
  1. ^ „Technik der Gasometer und des Gaswerks”. Wiener-gasometer.at. Arhivirano iz originala 2014-09-30. g. Pristupljeno 2016-07-16. 
  2. ^ „History of the Gasometers”. Wiener-gasometer.at. Arhivirano iz originala 2014-10-20. g. Pristupljeno 2016-07-16. 
  3. ^ „1892 Planung des Gaswerkes Simmering”. Wiener-gasometer.at. Arhivirano iz originala 2016-05-13. g. Pristupljeno 2016-07-16. 
  4. ^ HuntingBond (2017-08-20). „Gasometer in Vienna from James Bond "The Living Daylights". HuntingBond (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-03-01. 
  5. ^ „The Architecture of the Gasometers”. Wiener-gasometer.at. Arhivirano iz originala 2014-10-13. g. Pristupljeno 2016-07-16. 
  6. ^ „1999 Die Revitalisierung der Gasometer”. Wiener-gasometer.at. Arhivirano iz originala 2015-04-04. g. Pristupljeno 2016-07-16. 
  7. ^ „2001 Die neuen Gasometer”. Wiener-gasometer.at. Arhivirano iz originala 2015-04-04. g. Pristupljeno 2016-07-16. 

Dodatna literatura

uredi
  • Josef Dollinger: Die Wiener städtischen Gaswerke. Wiener Städtische Gaswerke Eigenverlag, Wien 1938.
  • 50 Jahre städtisches Großgaswerk Wien-Simmering. Wiener Städtische Gaswerke Eigenverlag, Wien 1949.
  • Robert Medek: 85 Jahre städtisches Gaswerk Wien-Simmering. Kommunale Gasversorgung seit 1899. Wiener Stadtwerke-Gaswerke Eigenverlag, Wien 1984.
  • Alexander Sadlek, Thomas Guss: 100 Jahre Wiengas. 1899–1999. Wiengas, Wien 1999.

Spoljašnje veze

uredi