Bioresorptivni stent

Bioresorptivni stent, biorazgradivi, bioapsorptivni ili „privremeni“ stent (engl. bioresorbable stents) je medicinskih uređaj proizveden od resorptivnog (rastvorljivog) materijala koji se ubacuje u krvni sud ili drugi unutrašnji kanal organizma, kako bi otklonilo njihovo suženje (stenozu) ili začepljenje (opstrukciju) i sprečio zastoj u protoku krvi, mokraće itd.

Bioresorptivni stent
Bioresorptivni stent pozicioniran u krvnom sudu
ICD-9-CM00.40
MeSHD015607

Tradicionalni stentovi napravljeni su od metalne mrežice i oni ostaju u telu trajno ili do njihovog uklanjanja raznim hirurškim intervencijama. Za razliku od njih bioresorptivni stentovi imaju istu namenu, ali su proizveden od rastvorljivog, resorptivnog ili apsorptivnog materijala i posle određenog vremena iščezavaju iz organizma. U mnogim slučajevima, ovi stentovi imaju i psihološku prednost jer njihovu ugradnju mnogi bolesnici bolje prihvataju.

Istorija uredi

U ovom trenutku u mnogim istraživačkim centrima u svetu u toku je razvoj različitih vrsta bioresorptivnih stentova. Pionirski rad u kliničkom ispitivanju biorazgradivih stentova nazvan Igaki-Tamai stent počeo je u Japanu. Osnovni materijal koji se primenjuje u njihovoj izradi je polilactat. Razni drugi polimeri su trenutno u daljem razvoju. Trenutno najveći je problem, u razvoju ove vrste stentova, njihova nedovoljno istražena biokompatibilnost sa tkivima u koja se ugrađuju.

Drugi pravac u razvoju bioresorptivnih stentova razvijaju nemački proizvođača medicinskog uređaja, od kojih je jedan „Biotronik“. Oni su razvili apsorptivni metalni stent (AMS), od specijalne razgradljive legure koja je zasnovana na magnezijumu. Prva generacija ovih stentova je testiran u nekoliko kliničkih studija i pokazala je dobre mehaničke osobine i biokompatibilnost stenta. Ova vrsta stentova ima karakteristike konvencionalnog, kojim se postiže dobra i stabilna rekanalizacija suženog krvnog suda ili kanala i usporen proces njihove degradacije i eliminacije iz organizma.

Karakteristike uredi

 
Lekom obložen stent

Upotreba metalnih lekom obloženih stentova donekle je otklonila neka neželjena dejstva klasičnih metalnih stentova, ali su i dalje zadržalai neke potencijalne nedostatke. Među njima su;

  • predispozicija za nastanak trombotičnih naslaga na krajevima stenta,
  • sprečavanje naknadne adaptacije krvnog suda na stent,
  • ekspanzivna adaptacija (stvaranje prepreka koje zahtevaju hiruršku revaskularizaciju) i
  • problemi u toku radioloških snimanja sa multislajsnim skenerom i magnetnom rezonantnom tomografijom.[1][2]

Da bi se donekle prevazišli neki od navedenih nedostataka u interventnoj radiologiji i kardiologiji, nekoliko firmi je razvilo proizvodnju bioresorptivnih ili bioapsortivnih stentova. Kao i metalni stentovi oni se postavljaju na isti način nakon kateterizacije u suženi krvni sud kako bi obnovili protok krvi ili drugog sadržaja i pomogli tkivnim strukturama proces ozdravljenja. Tokom vremena bioresorptivni stent se postepeno rastvara i resorbuje i na potpuno bezbedan način uklanja iz organizma, koje na taj način ostaje bez stalnog implantata (stenta).

Dosadašnje studije su pokazale da se najkritičniji period lečenja krvnih sudova „stentovanjem“ uglavnom završava u periodu od tri meseca [3][4]. i zato je cilj bioresorptivnih ili „privremenih“ stentova da u potpunosti podrži krvni sud ili drugi kanal tokom ovog kritičnog perioda, a zatim se resorbuje i ukloni iz tela, kada više nije potreban.

Do septembra 2009, primena bioresorptivnih stentova je bila ograničeni na klinički ispitivanja i još uvek nije odobrena njihova masovna primena.[5]

Tehnički uslovi uredi

Zahtevi koje moraju da ispunjavaju bioresorptivni (biorazgradivi) koronarni stentovi prema dr Vankatramanu i saradnicima su sledeći;[6]

  • Materijal od koga je stent izrađen, kao i njegovi degradacioni proizvodi moraju biti biokompatibilni.
  • Strukturni integritet, do početka degradacije (resorpcije), stent mora da održi najmanje šest meseci od ugradnje a puna degradaciju treba da nastane tek nakon 12-18 meseci.
  • Degradacija stenta ne sme da bude praćena odvajanjem komadićima materijala koji bi on otpušta u lumen.
  • Stenta mora biti razmestiv bilo njegovim širenjem uz pomoć balon katetera ili sopstvenim širenjem.
  • Nakon inplantacije stent mora da bude bezbedno „usidren“ i ne sme da migrira u lumenu. Stent takođe mora da buda u stanju da izdrži strukturne kontrakcija mišića krvnih sudova.
  • Stent mora biti radiološki neproziran i da omogućava bezbednu i laku primenu.

Medicinska istraživanja uredi

Kliničko istraživanje su pokazala da samoresorbirajući stent, odnosno stent koji se prirodno rastvara, nude veću efikasnost i bezbednosnt u poređenju sa lekom obloženim stentom. Konkretno, magnezijev stent koja se može resorbovati ima povoljan sigurnosni profil sa niskim oštećenjem ciljnih lezija i manjom stopom tromboze. Ovi klinički rezultati su uporedivi sa drugim stentovima u sličnim populacijama pacijenata.[7][8][9][10]

Ispitivana je i apsorpcija prirodno samoresorbirajući stent u jednostranim eksperimentima na životieama i u randomizovanim studijam, tokom kojih su ovi stentovi upoređivani sa lekovima obloženim stentom. Rani i kasni primarni neželjeni srčani događaji, revaskularizacije i tromboze bili su slični onim u kategoriji ispitanika kod kojih su primenjeni lekom obloženi stentovi.[5][11][12] Studije na stvarnim pacijentima su u toku.[5]

Slikovne studije pokazuju da se stent koji se prirodno rastvara, apsorpciju počinje od šest do 12 meseciod ugradnje i potpuno se rastvara između dve i tri godine nakon što je smešten u arteriju. [12] pri tome dva mala platinasta markera ostaju da označe lokaciju originalnog PCI-ja. Arterija je tokom dve godine u stanju da se širi i steže, što se naziva vazomocija, slično zdravom krvnom sudu.[11]

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ Serruys, PW (14. 3. 2009). Ormiston JA, Onuma Y, et al.. „A bioabsorbable everolimus-eluting coronary stent system (ABSORB): 2-year outcomes and results from multiple imaging methods”. Lancet. 373 (9667): 897—910.
  2. ^ Ormiston, JA (15. 3. 2008). Serruys PW, Regar E et al.. „A bioabsorbable everolimus-eluting coronary stent system for patients with single de-novo coronary artery lesions (ABSORB): a prospective open-label trial”. Lancet. 371 (9616): 899—907.
  3. ^ Serruys PW, Luijten HE, Beatt KJ, et al. Incidence of restenosis after successful coronary angioplasty: a time-related phenomenon. A quantitative angiographic study in 342 consecutive patients at 1, 2, 3, and 4 months. Circulation 1988 February, vol.77-2 361–71
  4. ^ Post, MJ (1994). Borst C, Kuntz RE. „The relative importance of arterial remodeling compared with intimal hyperplasia in lumen renarrowing after balloon angioplasty: a study in the normal rabbit and the hypercholesterolemic Yucatan micropig”. Circulation. 89 (6): 2816—2821. PMID 8205696. S2CID 21893358. doi:10.1161/01.cir.89.6.2816. 
  5. ^ a b v Smits P, Ziekenhuis M, Absorb Extend: an interim report on the 36-month clinical outcomes from the first 250 patients enrolled. Presented at Transcatheter Cardiovascular Therapeutics (TCT) conference 2014 in Washington, DC, September 2014
  6. ^ Venkatraman, S., Boey, F., and Lao, L. L., 2008, Implanted cardiovascular polymers: Natural, synthetic and bio-inspired, Progress in Polymer Science, 33, pp. 853–874.
  7. ^ Stone, G (Oct 22–26, 2012). Everolimus-Eluting Stents: SPIRIT and PLATINUM Update. Presented at TCT. ClinicalTrials.gov: NCT00180310 .NCT00180479, NCT00307047.
  8. ^ Haude, M; Ince, H; Abizaid, A; et al. (May 23, 2018). "Long-term clinical data and multimodality imaging analysis of the BIOSOLVE-II study with the drug-eluting absorbable metal scaffold in the treatment of subjects with de novo lesions in native coronary arteries – BIOSOLVE-II". Presented at EuroPCR.
  9. ^ Haude, Michael; Ince, Hüseyin; Kische, Stephan; Abizaid, Alexandre; Toelg, Ralph; Lemos, Pedro A.; Van Mieghem, Nicolas; Verheye, Stefan; von Birgelen, Clemens; Christiansen, Evald; Valgimigli, Marco; Wijns, William; Neumann, Franz-Josef; Witzenbichler, Bernhard; Escaned, Javier; Garcia-Garcia, Hector; Waksman, Ron (2017). „TCT-14 Safety and Clinical Performance of the Drug Eluting Absorbable Metal Scaffold in the Treatment of Subjects with de Novo Lesions in Native Coronary Arteries at 12-month follow-up- BIOSOLVE-II and BIOSOLVE-III”. Journal of the American College of Cardiology. 70 (18): B6—B7. doi:10.1016/j.jacc.2017.09.071. 
  10. ^ Meredith, I; Verheye, S; Weissmann, N; et al. (2013). "Six-month IVUS and two-year clinical outcomes in the EVOLVE FHU trial: a randomised evaluation of a novel bioabsorbable polymer-coated, everolimus-eluting stent". EuroIntervention. 9.
  11. ^ a b Serruys PW; Chevalier B; Dudek D; et al. (2015). "A bioresorbable everolimus-eluting scaffold versus a metallic everolimus-eluting stent for ischaemic heart disease caused by de-novo native coronary artery lesions (ABSORB II): an interim 1-year analysis of clinical and procedural secondary outcomes from a randomised controlled trial". Lancet. 385 (9962): 43–54
  12. ^ a b Serruys, Patrick W.; Onuma, Yoshinobu; Garcia-Garcia, Hector M.; Muramatsu, Takashi; Van Geuns, Robert-Jan; De Bruyne, Bernard; Dudek, Dariusz; Thuesen, Leif; Smits, Pieter C.; Chevalier, Bernard; McClean, Dougal; Koolen, Jacques; Windecker, Stephan; Whitbourn, Robert; Meredith, Ian; Dorange, Cecile; Veldhof, Susan; Hebert, Karine Miquel; Rapoza, Richard; Ormiston, John A. (2014). „Dynamics of vessel wall changes following the implantation of the Absorb everolimus-eluting bioresorbable vascular scaffold: A multi-imaging modality study at 6, 12, 24 and 36 months”. EuroIntervention. 9 (11): 1271—1284. PMID 24291783. doi:10.4244/EIJV9I11A217. 

Spoljašnje veze uredi


 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).