Bitka za Erzurum ili Erzumska ofanziva (rus. Эрзурумское сражение; tur. Erzurum Muharebesi) je bila velika zimska ofanziva ruske carske vojske u okviru Kavkavskog pohoda koje je dovela do osvajanja strateški bitnog grada Erzuruma. Osmanske snage su pretrpele niz neuspeha tokom zime koje je dovelo do ubedljive ruske pobede.

Bitka za Erzurum
Deo Kavkavskog pohoda u Prvom svetskom ratu

Ruski vojnici drže zarobljene turske standardete kod Erzuruma.
Vreme10. januar 191616. februar 1916.
Mesto
Ishod Ruska pobeda
Sukobljene strane
 Ruska Imperija  Osmansko carstvo
Komandanti i vođe
Nikolaj Judenič Abdul Kerim Paša
Jačina
Ruska kavkavska armija:
290.000 pešadije
35.000 konjice
150 kamiona
20 aviona
Treća armija Osmanskog carstva:
134.000[traži se izvor]
Žrtve i gubici
1.000 poginulih
4.000 ranjenih
10.000 poginulih ili ranjenih
5.000 zarobljenih

Pozadina uredi

Posle poraza kod Sarikamiša Turci su pokušali da se reorganizuju. Nakon genocida nad Jermenima nastao je problem snabdevanje turskih trupa.[1] Trgovina sa Jermenima je bila prekinuta a oni su bili glavni snabdevači Osmanske vojske.[1] Jermenski vojnici su prebačeni u bataljone za prinudni rad i njihovo masakriranje je dodatno pogoršalo problem.[1] Međutim tokom 1915. severni deo ovog fornta je ostao miran.

U isto vreme se završavala Galipoljska operacija što je značilo da će Turci imati više vojnika za nastupajuće borbe. Nikolaj Judenič komandant ruske kavkavske armije je znao za ovo i počeo je da priprema ofanzivu. On je se nadao da će zazeti glavnu tvrđavu Erzuruma. Ovo je bio težak pohod zato što je Erzurum bio zaštićen sa više tvrđava u planinama.[1]

Odnos snaga uredi

Ruske snage uredi

Rusi su imali oko 130.000 pešadinaca, 35.000 konjice; takođe su imali oko 160.000 rezervista, 150 kamiona i 20 aviona.[1]

Osmanske snage uredi

Osmanska vrhovna komanda nije uspela da nadoknadi gubitke iz 1915. U Galipoljskoj operaciji su bili angažovani svi resursi i ljudstvo. Deveti, deseti i jedanaesti korpus nije dobio potrebno pojačanje, pritom su i prva i peta ekspediciona armija bile poslate u Mesopotamski pohod čiji se kraj nije nazirao. Osmanska vrhovna komanda je prepoznala težinu situacije na drugim frontovima i odlučila je da je region od sekundarne važnosti. U januaru 1916. Osmanske snage su imale 126.000 ljudi od toga samo 50.539 vojnika, 74.057 pušaka, 77 mitraljeza i 180 komada artiljerije; takođe vojnici nisu bili u dobrom stanju zbog neuhranjenosti.

Borbe uredi

Odbrambene linije uredi

Iako su Rusi imali brojčanu prednost to nije bilo dovoljno pa je iz tog razloga ruski plan bio da naprave proboj u najslabijoj tački odbrambene linije.[2]

10. januara počela je ruska ofanziva i bila je usmerena na XI korpus. Prve borbe su bile kod sela Azkani i planinskog grebena Kara Ugan. Za četiri dana Rusi su napravili proboj i gubici XI korpusa su bili veliki.

Žrtve uredi

Tokom napada na grad Rusi su zarobili oko 9 standardeta, 5.000 ratnih zarobljenika i 327 topova. Turski gubici su bili: 10.000 ubijenih i ranjenih 5.000 ratnih zarobljenika, ukupno su izgubili 17.000 vojnika.[2] ruski gubici su bili: 1.000 poginulih, 4.000 ranjenih i 4.000 promrzlih.[1][2]

Reference uredi

Literatura uredi

  • Walton, Robert (1984). The Fall of Erzerum. Marshall Cavendish Illustrated Encyclopedia of World War I, vol iv. New York: Marshall Cavendish Corporation. str. 1262—1264. ISBN 978-0-86307-181-2.  Pronađeni su suvišni parametri: |author= i |last= (pomoć)
  • Allen, W.E.D.; Muratoff, Paul (2011). Caucasian Battlefields, A History of Wars on the Turco-Caucasian Border, 1828-1921. Cambridge University Press. str. 351. ISBN 978-0-89839-296-8. 

Spoljašnje veze uredi