Bitka za Modlin (engl. Battle of Modlin) 8–29. septembra 1939. bila je deo nemačke invazije na Poljsku u Drugom svetskom ratu. U drugoj nedelji rata, tvrđava Modlin ušla je u sklop poljske odbrane na liniji Varšava-Modlin gde su bili prikupljeni ostaci trupa iz raznih poljskih armija koje su se povlačile sa graničnog fronta, koji su se uz podršku stanovništva ogorčeno branili. Tvrđava se predala 29. septembra, 2 dana nakon pada Varšave.[1][2]

Bitka za Modlin
Deo Invazije na Poljsku tokom Drugog svetskog rata

Tvrđava Modlin, ruševine severnog mostobrana
Vreme8. septembar29. septembar 1939.[1]
Mesto
Tvrđava Modlin, severno od Varšave, Poljska
Ishod Nemačka pobeda
Sukobljene strane
 Poljska  Treći rajh
Komandanti i vođe
Poljska Julijus Romel[a]
Poljska Emil Pžedžimirski-Krukovič[b]
Nacistička Njemačka Fedor fon Bok[v]
Uključene jedinice
Poljska Modlinska armija[g]
Poljska Lođska armija[d]
Nacistička Njemačka 3. armija
Jačina
Poljska 4 nekompletne divizije Nacistička Njemačka 7 pešadijskih divizija[2]
Žrtve i gubici
35.000 zarobljeno[2] znatni

Pozadina uredi

 
Plan tvrđave Modlin.

Tvrđava Modlin nalazi se na ušću reke Narev u Vislu. Izgradili su je 1812. Francuzi, u sklopu pripreme za Napoleonov pohod na Rusiju; Rusi su je obnovili 1832. i dodatno ojačali i modernizovali 1883-1894. Tako je pred Prvi svetski rat Modlin bio tvrđava s pojasom forova u prečniku od 11 km i ispred njega (na 4-5 km) isturenom linijom oklopnih otpornih tačaka (bunkera). U Prvom svetskom ratu tvrđava se predala Nemcima 19. avgusta 1915, posle 10 dana artiljerijskog bombardovanja.[1]

Opsada uredi

Krajem prve nedelje nemačke invazije na Poljsku, tvrđava Modlin, iako zastarela, postala je utočište i poslednje uporište poljskih armija koje su se povlačile prema Varšavi sa severnog i zapadnog fronta. Poljska Modlinska armija (2 pešadijske divizije i 2 konjičke brigade) pod komandom generala Emila Pžedžimirski-Krukoviča (polj. Emil Krukowicz-Przedrzymirski), koja je branila severnu granicu Poljske, povukla se u tvrđavu 7. septembra, pod pritiskom nemačke 3. armije (7 pešadijskih divizija), koja je nadirala iz Istočne Pruske.[2]

Lođska armija (4 pešadijske divizije i 2 konjičke brigade) pod komandom generala Julijusa Romela[đ] (polj. Juliusz Rómmel) je branila zapadnu granicu od nemačke 8. armije (4 pešadijske divizije): pretrpevši velike gubitke u bici kod Varte, blizu Sjerađa (5. septembra), potisnuta je do Lođa; 6 septembra se po naređenju Vrhovne komande (maršal Edvard Riđ-Šmigli) povukla prema Varšavi. Pošto je put za Varšavu već bio presečen prodorom nemačke 10. armije (6 pešadijskih, 2 motorizovane i 5 oklopnih divizija) do Varšave 8. septembra, ostaci Lođske armije morali su da skrenu na sever, u Modlin, gde su stigli 13. septembra.[2]

Tvrđava je 13. septembra potpuno opsednuta i odsečena od Varšave, koja je pala 27. septembra. Branioci Modlina (oko 35.000 vojnika) borili su se još dva dana; tvrđava se predala 29. septembra.[1][2]

Napomene uredi

  1. ^ Poljska Lođska armija
  2. ^ Poljska Modlinska armija
  3. ^ Nemačka 3. armija
  4. ^ Sastavljena od 2 pešadijske divizije i 2 konjičke brigade[2]
  5. ^ Inicijalno sastavljena od 4 pešadijske divizije i 2 konjičke brigade, Lođska armija bila je desetkovana u prvih 6 dana borbe, tako da je samo deo snaga uspeo da stigne do tvrđave Modlin 8. septembra[2]
  6. ^ Rođak daleko poznatijeg nemačkog feldmaršala Ervina Romela.

Reference uredi

  1. ^ a b v g Gažević, Nikola (1973). Vojna enciklopedija (knjiga 6). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 166. 
  2. ^ a b v g d đ e ž Gažević, Nikola (1975). Vojna enciklopedija (knjiga 9). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 136. 

Literatura uredi

  • Gažević, Nikola (1971). Vojna enciklopedija (knjiga 2). Beograd: Vojnoizdavački zavod. 
  • Gažević, Nikola (1975). Vojna enciklopedija (knjiga 9). Beograd: Vojnoizdavački zavod.