Bitka za Pjongjang (1592)

Bitka za Pjongjang (engl. Battle of Pyongyang) bila je neuspeli pokušaj dinastije Ming da pomogne kraljevini Čoson tokom prve japanske invazije Koreje i oslobodi Pjongjang od japanske okupacije. Bitka je završena japanskom pobedom.[2]

Bitka za Pjongjang (1592)
Deo Japanske invazije Koreje (1592-1598)

Osam provincija kraljevine Čoson.
Vreme23. avgust 1592.[1][a]
Mesto
UzrokPokušaj dinastije Ming da oslobodi Pjongjang od Japanaca.
Ishod Japanska pobeda.
Sukobljene strane
 Japan
 Dinastija Ming
Komandanti i vođe
Koniši Jukinaga
Kuroda Nagamasa
Čo Seung-hun
Sa Ju  
Jačina
20.000 3.000[2]-5.000[1]
Žrtve i gubici
neznatni 3.000[1]

Na poziv korejskog kralja Senđa, dinastija Ming uputila je u avgustu 1592. vojnu pomoć Koreji: 5.000 kineskih konjanika prodrlo je do Pjongjanga i ušlo u grad, gde su uhvaćeni u japansku zasedu i potučeni u uličnim borbama, a 2.000 preživelih povuklo se na sever sve do reke Jalu.[1][2]

Pozadina uredi

Nakon više uzastopnih molbi korejskog kralja Senđa, koji se pred Japancima koji su 16. juna 1592. zauzeli Pjongjang povukao na sever sve do kineske granice na reci Jalu, dinastija Ming najzad je odlučila da interveniše. Početkom avgusta, vojska od 5.000 Kineza, većinom konjanika, pod komandom generala Čo Seung-huna, prešla je Jalu i stigla u pomoć Koreji. Međutim, kineski general pokazao je preveliko samopouzdanje i potpuno nepoznavanje Japanaca: odlučio je da smesta napadne i oslobodi Pjongjang, uprkos upozorenjima korejskih generala, koji su mu izašli u susret, da su putevi neprohodni zbog kišne sezone, a na vest o brojnoj nadmoći Japanaca uzvratio je tvrdnjom da je jednom sa samo 3.000 ljudi rasterao čak 100.000 Mongola.[1]

Najvažnije bitke tokom japanskih invazija Koreje (1592-1598) na mapi Korejskog poluostrva.


Bitka uredi

Probijajući se kroz blato, kineska vojska je 19. avgusta stigla pred kapije Pjongjanga i zatekla ih otvorene. Kinezi su bez otpora ušli u grad i napredovali sve do guvernerove palate u centru grada, ne videći neprijatelja, kada se na njih osula paljba japanskih arkebuzira, koji su ih čekali skriveni po kućama. Zatim je usledila haotična borba hladnim oružjem, u kojoj su Kinezi, razbijeni u male grupe u zakrčenim ulicama i gađani arkebuzama sa svih strana, podlegli posle kratkog otpora.[1]

Posledice uredi

Kineski general Sa Ju i oko 3.000 Kineza poginulo je u uličnim borbama i gonjenju koje ja zatim usledilo, dok je hvalisavi general Čo uspeo da se izvuče i pobegne na sever. U izveštaju caru, za svoj poraz okrivio je kišu, loše puteve i izdaju Korejanaca, ali je zvanična komisija, upućena iz Nankinga, oslobodila Korejance svake krivice.[1]

Napomene uredi

  1. ^ Po lunarnom kalendaru, koji se u to vreme koristio u Kini, Japanu i Koreji.[1]

Reference uredi

  1. ^ a b v g d đ e ž Hulbert, Homer B. (1905). The History of Korea (vol. 1 of 2). Seoul: The Methodist Publishing House. str. 393—398. 
  2. ^ a b v The Cambridge history of Japan (volume 4). John Whitney Hall, 耕造. 山村. Cambridge, UK: Cambridge University Press. 1988—1999. str. 279. ISBN 0-521-22352-0. OCLC 17483588.