Bitka kod Akve Sekstije

Bitka kod Akve Sekstije (engl. Battle of Aquae Sextiae), 102. pre n.e, bila je odlučujuća pobeda Rimljana nad germanskim plemenima (Tevtonci i Ambroni) u Tevtonskom ratu.[1]

Bitka kod Akve Sekstije

Pozadina uredi

 
Ušće Izera u Ronu kod Valensa, južna Francuska.

Krajem 2. veka pre n. e. germanska plemena Cimbri i Tevtonci napustila su svoje naseobine na Jilandu i krenula na jug. Pošto su upali u rimsku provinciju Norik, Cimbri su 113. pre n. e. potukli Rimljane kod Noreje (lat. Noreia) u danjašnjoj Štajerskoj. U savezu sa Tevtoncima prešli su preko Rajne u Galiju, koju su pustošili više godina i naneli tri poraza rimskoj vojsci koja je pokušala da ih zaustavi (109, 107. i 105. pre n.e). U bici kod Arauzija (105. pre n.e) Cimbri su pod Bojoriksom (lat. Boiorix) uništili redom tri rimska odreda i ugrozili Italiju. Tek je rimski vojskovođa Gaj Marije uspeo da ih zaustavi.[2]

Bitka uredi

Rimski konzul Gaj Marije je iz jakog utvrđenog logora na ušću reke Izer u Ronu, blizu današnjeg Valansa (franc. Valence), kontrolisao prelaze u Italiju, preko Malog (franc. Petit-Saint-Bernard) i Velikog Svetog Bernarda (franc. Grand-Saint-Bernard) i duž obale. Kada su se sa severa dolinom Rone spustila brojno nadmoćnija germanska plemena Tevtonci i Ambroni, i uzaludno jurišali na rimski logor, krenuli si za Italiju primorskim putem. Marije ih je sledio paralelnim maršem, vrebajući povoljnu priliku za bitku.[1]

Kod Akve Sekstije (lat. Aquae Sextiae), rimskog uporišta u Narbonskoj Galiji (danas Eks-an-Provans) Marije je 102. pre n.e. razbio Ambrone, a tri dana kasnije i Tevtonce u odbrambenoj bici na otvorenom polju.[1]

Posledice uredi

Gaj Marije je potukao Tevtonce i Ambrone kod Akve Sekstije (102. pre n.e), a sledeće godine je uništio Cimbre kod Vercela (101. pre n.e). Cimbri i Tevtonci su u tim pohodima potisli Helvećane sa Majne i Nekara u današnju Švajcarsku.[2]

Reference uredi

  1. ^ a b v Nikola Gažević, Vojna enciklopedija (knjiga 1), Vojnoizdavački zavod, Beograd (1970), str. 78
  2. ^ a b Nikola Gažević, Vojna enciklopedija (knjiga 3), Vojnoizdavački zavod, Beograd (1972), str. 208-209

Literatura uredi