Bitka kod Banje Luke

Bitka kod Banje Luke odigrala se 4. avgusta 1737. godine između vojske Austrije i Osmanskog carstva. Bitka je deo austrijsko-turskog rata (1736—1739) i završila se pobedom Osmanlija.[1]

Bitka kod Banje Luke
Deo Rusko-austrijsko-turski rat (1735—1739)
Vreme4. avgust 1737. godina
Mesto
Banja Luka
Ishod Turska pobeda
Sukobljene strane
Habzburška monarhija Osmansko carstvo
Komandanti i vođe
Jozef Zaksen-Hildburghauzen
Maksimilijan Braun
Ali-paša Hekimoglu
Jačina
16.500[1] 20.000[1]
Žrtve i gubici
600 mrtvih i 250 ranjenih[1] manji od austrijskih[1]

Uvod uredi

Austrijske snage određene za operacije u Bosni, pod komandom generala Jozefa Zaksen-Hildburghauzena imale su zadatak da glavninom, iz Slavonije, zauzmu Banju Luku i Jajce i izbiju u dolinu Bosne i Drine, a pomoćnim snagama, od Udbine, Karlovca i Zagreba da ovladaju Bosanskom Krajinom. Hildburghauzen je sa oko 16.500 ljudi 16. jula prešao Savu kod Stare Gradiške i nastupajući ka Banjoj Luci izbio u selo Kijevce, odakle je nastavio pokret u dve kolone: glavnim pravcem sela MašićiMahovljaniKlašniceTrn, a pomoćnim pravcem JurkovicaBukovica. Ne nailazeći na značajniji otpor, on je 23. jula izbio pred Banju Luku, severno od grada, odakle je pomoćnu kolonu uputio na Lauš. Grad je tada branilo oko 5.000 Turaka s osloncem na tvrđavu (citadelu).

Pripreme za bitku uredi

Pošto je posada odbila poziv na predaju, Austrijanci su centrirali grad zatvorivši prethodno sve prilaze na levoj obali Vrbasa, zatim su podigli most nizvodno od ušća Vrbanje i još jedan uzvodno od grada, pa prebacili slabije snage pod komandom generala Baranjaje na desnu obalu Vrbasa radi zatvaranja prilaza sa istočne strane. Uporedo su otpočeli sistematski napad sa linije Lauš-ušće Vrbanje. Branioci su 29. jula bili prinuđeni vatrom da se povuku u tvrđavu. Do 3. avgusta, i pored aktivne odbrane Turaka, Austrijanci su paralelama i približnicama podišli tvrđavi na jurišno odstojanje, s namerom da 4. avgusta izvrše juriš uz sadejstvo snaga generala Baranjaje. U međuvremenu, bosanski vezir Ali-paša Hekimoglu prikupio je snage na Travničkom polju i oko 20. jula krenuo preko Jajca prema Banjoj Luci. U selu Podrašnici priključio mu se zvornički kapetan Mehmedbeg Fidahić sa svojim kontingentom, koji je pre toga razbio austrijsku udbinsku kolonu. Sa oko 15.000 ljudi, Ali-paša se 3. avgusta prebacio na desnu obalu Vrbasa kod sela Krmine, nastavio pokret pravcem sela LjubačevoMemićiBastahiPonirStarčevica i 4. avgusta izbio pred Banju Luku da razbije opsadu. Doznavši 3. avgusta da se jače turske snage nalaze na levoj obali Vrbasa, Hildburghauzen je rešio da ih napadne čim se približe Banjoj Luci, pa je deo snaga generala Baranjaje vratio na levu obalu. Naknadno izvešten da se Turci nalaze na desnoj obali, počeo je prebacivati glavninu na tu stranu, gde se Ali-paša već bio grupisao za napad.[1]

Bitka uredi

Oko podneva se Ali-paša sručio svom žestinom na snage generala Baranjaje, zahvativši i delove koji su prebacivani preko mosta. Veštim manevrom konjice, Turci su snažno udarili u levi bok nedovršenog poretka na kome se nalazila austrijska konjica, razbili je i prodrli u pozadinu unoseći paniku u ceo raspored. Veliki broj Austrijanaca nabačen je na Vrbas u kome se udavio. Teške borbe nastavljene su oko mosta. Austrijanci su odolevali naletima zahvaljujući vatre glavnine s leve obale i bataljonima određenim za zaštitu mosta. Borbe su prestale pred noć 4/5. avgusta, pošto su se Turci spojili s posadom tvrđave. Austrijanci su u toku noći prekinuli opsadu, počeli se povlačiti ka Staroj Gradiški i 13. avgusta se prebacili na levu obalu Save. Imali su oko 600 mrtvih i 250 ranjenih; turski gubici su bili verovatno manji. Zbog poraza kod Banje Luke povukle su se i ostale snage iz Bosne.[1]

Reference uredi

  1. ^ a b v g d đ e Gažević, Nikola (1970). Vojna enciklopedija (knjiga 1). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 480—481. 

Literatura uredi