Bitka kod Malplaka

Bitka kod Malplaka bila je jedna od glavnih bitaka Rata za špansko nasleđe, a odigrala se 11. septembra 1709. Bitka je bila između Francuske i savezničke vojske od Habzburške monarhije, Engleske i Ujedinjenih provincija. Bila je to najkrvavija bitka 18. veka, koja je predstavljala pirovu pobedu za saveznike.

Bitka kod Malplaka
Deo Rata za špansko nasleđe

Bitka kod Malplaka, pogled sa savezničke strane
Vreme11. septembar 1709.
Mesto
Malplak, Francuska
Ishod Pirova pobeda saveznika
Sukobljene strane
Velika Britanija
Ujedinjene provincije
Habzburška monarhija
Francuska
Komandanti i vođe
vojvoda od Molboroa
Eugen Savojski
Maršal Vilar
vojvoda od Buflera
Jačina
100.000 -120.000[traži se izvor] 90.000[traži se izvor]
Žrtve i gubici
25.000 12.000

Uvod uredi

Zbog oštre zime sukobi su 1709. započeli mnogo kasnije nego što je bilo uobičajeno. Saveznički pohod započeo je sredinom juna. Vojvoda od Molboroa nije mogao da uvuče francusku vojsku u bitku. Maršal Vilar je imao dobru obrambenu liniju, a dobio je i naređenja iz Versaja da ne rizikuje ulazeći u bitku. Džon Čerčil, vojvoda od Molboroa je zato promenio cilj i nameravao je da zauzme tvrđave Turne i Ipr. Nakon 70 dana opsade zauzeo je Turne, a tada je već bio početak septembra. Vojvoda od Molboroa nije želeo da rizikuje da mu se vojska razboli u vlažnom području oko Ipra. Zbog toga je krenuo na istokprema manjoj tvrđavi u Monsu. Nadao se da će zauzimajući Mons dovesti u opasnost francuske obrambene linije na zapadu. Maršal Vilar je od kralja Luja XIV dobio nova naređenja da pod svaku cenu spreči pad Monsa. Faktički Vilar je dobio naređenje da uđe u bitku. Posle nekoliko složenih manevara dve vojske su se našle jedna naspram druge jugozapadno od Monsa preko Malplakea.

Bitka uredi

Većinu savezničke vojske činili su Holanđani i Austrijanci. Vojskom su komandovali vojvoda od Molboroa i princ Eugen Savojski. Francuskom vojskom su komandovali maršal Vilar i maršal Bufler. Bufler je službeno bio iznad Vilara, ali dobrovoljno je prihvatio da Vilar komanduje tom bitkom. Svaka strana je imala oko 90.000 vojnika. Kampovali su blizu belgijske granice jedni kraj drugih na dometu topova. Austrijanci su napali u 9 ujutro i potisnuli su Francuze u šumu iza njih. Holanđani su krenuli sa napadom na francusko desno krilo i uspeli su da uz velike žrtve ometu Bufleru da on nije mogao da doće u pomoć Vilaru.

Vilar je uspeo da regrupiše svoje snage, ali Molboro i Eugen Savojski su ponovo napali. U tom napadu imali su pomoć generala Vitersa, koji je napredovao na francuskoj levoj strani i prisilio Vilara da odvoji deo snaga. Maršakl Vilar je oko 13:00 bio teško ranjen u koljeno, pa je komandu je predao Bufleru. Konačni napad izveo je Džordž Hamilton, grof od Orknija. Maršal Bufler je do 3:00 shvatio da ne može dobiti bitku, pa je narefio povlačenje. Francuska vojska se povukla u uredenom bojevom poretku. Saveznici su imali tako velike gubitke da uopšte nisu mogli da ih dalje ganjaju. Saveznici su izgubili preko 20.000 vojnika, dva puta više od Francuza.

Posledice uredi

Bitka je predstavljala savezničku pirovu pobedu, pa je Vilar rekao kralju:

Kad bi se Bog smilovao da da neprijateljima vašeg veličanstva još jednu takvu pobedu, oni bi propali

Bufler je mislio jednako tako. Pokušaj Francuza da spasu Mons je propao. Saveznici su ga zauzeli 20. oktobra 1709. Ipak vesti o toj najkrvavijoj bici 18. veka zaprepastile su Evropu. Vojvoda Molboro nije za tu pobedu dobio pismo zahvalnosti od kraljice Ane. Ta krvava bitka je pokrenula torijevce u Engleskoj da započnu agitirati za izlazak iz saveza i rata, čim oni stupe na vlast. Bitka kod Malpaka i francuska pobeda u bici kod Denena sprečili su francuski poraz i omogućili joj da dobije zadovoljavajući mirovni sporazum.

 
Bitka kod Malplaka

Spoljašnje veze uredi