Bitka kod Telamona

Bitka kod Telamona se 225. p. n. e. ili 224. p. n. e. odigrala između rimskih snaga na jednoj, te saveza galskih plemena na drugoj strani. Završila je odlučujućom rimskom pobedom koja je za posledicu imala početak hegemonija Rima nad područjem Cisalpinske Galije odnosno današnje severne Italije.

Bitka kod Telamona
Deo rimsko-galskih ratova

Pogled na Talamone
Vreme225. p. n. e.
Mesto
Telamon (savremeni Talamone u Toskani)
Ishod odlučujuća rimska pobeda
Sukobljene strane
Rimska republika Gali
Komandanti i vođe
Gaj Atilije Regul †,
Lucije Emilije Pap
Konkolitan,
Aneroest
Jačina
70.000 pešaka,
5.400 konjanika
50.000 pešaka,
20.000 konjanika
Žrtve i gubici
10.000 mrtvih 40.000 mrtvih,
10.000 zarobljenih

Odnosi između Rimljana i Gala u Cisalpinskoj Galiji su tokom najvećeg dela 3. veka p. n. e. bili relativno dobri, tako da je pleme Boji jednom čak samo zaustavilo pohod transalpskih Gala s ciljem pljačke rimskih teritorija. Međutim, odnosi su se pokvarili kada je 234. p. n. e. rimska država, nastojeći rešiti socijalne probleme svojih građana osiromašenih dugotrajnim Prvim punskim ratom, počela deliti parcele u tzv. Ager Gallicusu (galskom polju), odnosno nekadašnjim galskim teritorijama u Picenumu. Nezadovoljstvo je bilo posebno izraženo među Bojima i Insubrima koji su odlučili pokrenuti veliki pohod na Italiju. Osim što su mobilizovane snage većine galskih plemena, unajmljeni su i Gesati - elitni ratnici iz transalpske Galije.

Suočena s takvom pretnjom, rimska je država mobilizovala ne samo vlastite, nego i snage svojih saveznika, a da bi se rešila eventualne kartaginske pretnje, njenom vojskovođi Hazdrubalu Lepom posebnim ugovorom dala odrešene ruke da pod svoju vlast stavi sva područja južno od reke Ebro.

Glavnina rimske vojske se koncentrisala na obali Jadrana, kraj današnjeg Riminija. Činilo su je četiri rimske legije, te oko 32.000 savezničkih trupa pod konzulom Lucijem Emilijem Papom. Pap je 54.000 Sabinjana i Etruraca poslao da čuvaju Etruriju (današnju Toskanu). Pap je naknadno sklopšio sporazum sa Venetima i Cenomanima čijih je 40.000 vojnika trebalo napasti područja Insubra te ih tako pokušati vratiti kući. Sam je Rim čuvalo 21.500 vojnika te 32.000 savezničkih trupa, dok je na Sardiniji radi gušenja pobune bila stacionirana još jedna velika vojska pod Gajem Atilijem Regulom.

Predigra bitke

uredi

Gali, među kojima su isticali gesatski najamnički vođe Konkolitan i Aneroest su uspeli izmanevrirati Papovu vojsku, odnosno neometano preći Apenine i upasti u Etruriju. Tamo su opljačkali i opustošili niz gradova, sve dok kod Kluzija, tri dana marša od Rima, nisu naišli na jednu rimsku vojsku pod komandom pretora. Gali su, umesto da joj se direktno suprotstave, fingirali povlačenje sve do Fesule (današnji Fiesole) gde su Rimljanima priredili klopku. Došlo je do krvave bitke kod Fesule, koja je završila taktički neodlučeno, odnosno s teškim rimskim gubicima. Gali su, međutim, i sami imali velike gubitke te je Aneroest predložio da se vojska s plenom povuče ka obali, produži na sever te nakon oporavka i popune pokrene novi pohod.

Taj su predlog Gali prihvatili, ali se u međuvremenu kod Pize iskrcala Regulova vojska te im preprečila put. Istovremeno je s istoka došla Papova vojska. Tako su se Gali našli suočeni s neprijateljem s dve strane.

Tok bitke

uredi

Regul je, vođen željom da sam stekne slavu, započeo bitku bez koordinacije s Papom te krenuo osvojiti brežuljak na putu za sever. To je Galima dalo priliku da ga napadnu svojom nadmoćnom konjicom. Regul je ubijen, a njegova glava dovedena galskim poglavicama. Međutim, Regulovi su oficiri uprkos tome održali disciplinu te se Gali nisu probili na sever.

Tada su Gali rasporedili vojsku tako da su prema Regulu postavljeni Gesati i Insubri prema Papu, dok su Boji i Taurini postavljeni prema Regulu. Krila su im čuvala konjica i bojne dvokolice.

Rimljani su započeli s obe strane zasipati galske redove kopljima, pri čemu su posebno velike gubitke imali Gesati, poznati po tome što su u bitku ulazili potpuno goli, odnosno s malim štitovima koji ih nisu mogli zaštititi od ranjavanja. Potom su rimske snage krenule napredovati organizovane u manipule, pri čemu je do izražaja došla superiornost velikih četverougaonih štitova i kratkih mačeva pred galskim dugim mačevima.

Gesati su se prvi slomili, a potom i ostatak galske vojske. Rimljani su ubili 40.000 Gala, a 10.000 je zarobljeno, uključujući Konkolitana. Aneroest je s manjim delom ljudi uspeo pobeći s bojišta, ali je ubrzo nakon toga izvršio samoubistvo.

Posledice

uredi

Nedugo nakon bitke je Pap pokrenuo kaznenu ekspediciju na sever, koja je opustošila zemlju Boja. Nakon nje je nagrađen trijumfom. Gali, pak, nakon ovakvog poraza dugo vremena nisu bili u stanju ugrožavati Rim, a nakon kraćeg prekida izazvanog Hanibalovom invazijom u Drugom punskom ratu, je započela politička, a potom i kulturna hegemonija Rima nad Cisalpinskom Galijom, u kojoj će relativno brzo doći do romanizacije tadašnjeg keltskog stanovništva.

U popularnoj kulturi

uredi

Bitka je kompjuterski rekonstruisana u jednoj od epizoda BBC-jeve TV-serije Time Commanders.

Izvori

uredi