Bitka na reci Vosmi (1607)
Bitka na reci Vosmi (1607) bila je deo ustanka Bolotnjikova u Rusiji.
Bitka na reci Vosmi (1607) | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Deo ustanka Bolotnjikova | |||||||
![]() Ustanici u boju. | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
Rusko carstvo | Pobunjeni seljaci i kozaci | ||||||
Komandanti i vođe | |||||||
Vasilij IV Mihail Skopin-Šujski |
Ivan Bolotnjikov Ilejka Muromec | ||||||
Jačina | |||||||
oko 100.000[1] | oko 30.000[2] | ||||||
Žrtve i gubici | |||||||
Teški | Teški |
Uvod
urediVezivanje seljaka za zemlju u Rusiji krajem 16. veka, velika glad 1601-1603. kao i bezvlašće i poljska intervencija posle smrti Borisa Godunova 1605. doveli su do stihijskog ustanka seljaka na jugu Rusije 1606.[2]Smrt Lažnog Dimitrija bila okidač, i legalni izgovor, za masovnu pobunu svih slojeva u Rusiji: kako među porobljenim i gladnim seljacima, tako i među osiromašenom sitnom vlastelom, nezadovoljnom boljarskim carem Vasilijem.[1] Pod vođstvom Ivana Bolotnjikova, vojska sastavljena od seljaka, kozaka i sitne vlastele uništila je carsku vojsku avgusta 1606. kod Krome, a zatim ponovo u septembru kod Kaluge i Kolomne i 7. oktobra 1606. opsela Moskvu. Izdana od plemića, ustanička vojska je 2. decembra potučena pod Moskvom i naterana da se povuče u Kalugu, gde je izdržala tromesečnu opsadu uz pomoć Zaporoških kozaka Ilejke Muromeca, "Lažnog Petra", i u proleće 1607. zauzela Tulu.[2]
Bitka
urediU Tuli, Bolotnjikov je prikupio snage ustanika i, osetivši se dovoljno snažnim, zajedno sa kozacima "Lažnog Petra" ponovo krenuo na Moskvu. Po nekim izvorima sa oko 30.000 ljudi. U međuvremenu, car Vasilije je prikupio znatne snage (izvori kažu do 100.000 ljudi[1]) i krenuo 21. maja u susret ustaničkoj vojsci. Prva bitka, koja je počela obostranom artiljerijskom vatrom, vođena je 5-7. juna na reci Vosmi (oko 100 km severoistočno od Tule). Nadmoćnije snage cara odnele su pobedu, a ustanici su se povukli prema Tuli i organizovali odbranu na reci Voronji, u neposrednoj blizini grada. U bici 12-14.juna na Voronji pobeda je opet pripala nadmoćnijoj carskoj vojsci.[2]
Posledice
urediOko 10.000 preživelih ustanika zatvorilo se u Tulu, koja je osvojena nakon 4 meseca opsade.[2]
Literatura
uredi- Gažević, Nikola (1974). Vojna enciklopedija. Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 505—506.
- Fajfrić, Željko (2008). Ruski carevi (1. izd.). Sremska Mitrovica: Tabernakl. str. 237—238. ISBN 9788685269172. OCLC 620935678.
Reference
uredi- ^ a b v Fajfrić 2008, str. 237–238
- ^ a b v g d Gažević 1974, str. 505–506