Bitka u Sundskom moreuzu

Bitka u Sundskom moreuzu (engl. Battle of Sunda Strait), vođena 28. februara 1942, bila je japanska pomorska pobeda u Istočnoj Indiji tokom rata na Pacifiku.[1][2]

Bitka u Sundskom moreuzu
Deo bitke za Holandsku Istočnu Indiju tokom rata na Pacifiku u Drugom svetskom ratu

Bitke u Holandskoj Istočnoj Indiji 1941-1942.
Vreme27. februar 1942.
Mesto
Ishod Japanska pobeda
Sukobljene strane
 Japan  SAD
 Australija
 Holandija
Komandanti i vođe
Japan admiral Takeo Takagi
Jačina
Japan 2 teške krstarice, 2 lake krstarice, 14 razarača Sjedinjene Američke Države 1 teška krstarica
Australija 1 laka krstarica
Holandija 1 razarač
Žrtve i gubici
1 transportni brod potopljen, 3 oštećena svi brodovi potopljeni

Pozadina uredi

Nakon osvajanja Sumatre, Kalimantana, Sulavesija i Balija (tokom januara i februara 1942), Japanci su krajem februara 1942. otpočeli invaziju Jave snagama Druge flote admirala Notabuke Konda i 16. armije. U susret glavnim japanskim snagama koje su prodrle u Javansko more sa severa kroz Makasarski prolaz, isplovila je iz Surabaje na Javi 26. februara u 22 časa združena saveznička eskadra pod komandom holandskog admirala Karela Dormana (američka teška krstarica Hjuston i britanska Ekseter, holandske lake krstarice De Rojter i Java, australijska laka krstarica Pert i 10 holandskih, britanskih i američkih razarača). Prvi ešelon japanskih invazionih snaga otkriven je 27. februara u 16 časova i 12 minuta na 20 nautičkih milja zapadno od ostrva Baveana, pod zaštitom pomorskog odreda admirala Takeo Takagija (2 teške i 2 lake krstarice sa 14 razarača). Bez podrške avijacije i neuvežbana za zajednička dejstva, sa posadama iscrpljenim neuspesima iz prethodnih dvomesečnih borbi, saveznička eskadra je razbijena u bici u Javanskom moru, 27-28. februara: u dnevnom boju (od 16:16 do19:36 časova) potopljena su dva saveznička razarača i oštećena teška krstarica Ekseter, a u noćnom boju (oko 23:30 časova) potopljene su holandske krstarice De Rojter i Java, a admiral Dorman je poginuo. Oštećeni Ekseter sa dva razarača povukao se prema Surabaji, 6 preostalih razarača krenuli su nešto kasnije odvojeno za njim (pri čemu je 1 naišao na minu i potonuo), a preostale 2 krstarice povukle su se prema Džakarti. Japancima je u artiljerijskom boju i gonjenju protivnika veoma pomoglo izviđanje, osmatranje i osvetljavanje ciljeva avijacijom, koju Saveznici nisu imali.[1]

Bitka uredi

Nakon noćnog boja 27. februara, preostale 2 savezničke krstarice (Hjuston i Pert) povukle su se u Tandžung Priok (), luku kod Džakarte, a pred veče 28. februara zaplovile su ka zapadu da bi se kroz Sundski prolaz povukle u Indijski okean. Oko 23. časa naišle su u zalivu Banten () na snage japanskog Zapadnog invazionog odreda (56 transportnih brodova, 4 krstarice i 2 flotile razarača), pa su u iznenadnom sudaru potopile 1, a oštetile 3 japanska transportna broda. Međutim, opkoljene od japanskih teških krstarica i razarača podrške, ubrzo su obe potopljene. Istu sudbinu doživeo je i 1 razarač, pokušavajući da ih sustigne.[1]

Posledice uredi

Narednog dana (1. marta) oko podne, južno od Kalimantana, potopljena je i krstarica ekseter sa dva razarača pratnje, takođe pri pokušaju prebacivanja u Indijski okean. Od savezničkih snaga spasla su se samo 4 američka razarača begom u Australiju kroz tesnac Bali (). Japanci pri svemu tome nisu izgubili ni jedan ratni brod. Njihovom potpunom uspehu doprinela je, uz ostalo, i neuporedivo bolja uvežbanost posada, homogenost sastava i podrška avijacije.[1]

Po uništenju savezničke flote, Japanci su se neometano iskrcali na Javi 28. februara u zalivu Bantamu (Zapadna invaziona grupa) i u rejonu Surabaje (Istočna invaziona grupa). Batavija (Džakarta) i Bandung zauzeti su do 5. marta, a u međuvremenu i Surabaja. Prodorom preko ostrva, japanske snage zauzele su Čilačap 8. marta. Narednog dana borbe su se završile kapitulacijom preostalih savezničkih snaga. Pod vlašću Japanaca Java je ostala sve do kapitulacije Japana 15. avgusta 1945.[1]

Reference uredi

  1. ^ a b v g d Nikola Gažević, Vojna enciklopedija (knjiga 4), Vojnoizdavački zavod, Beograd (1972), str. 34-35
  2. ^ Vinston Čerčil, Drugi svetski rat (knjiga 4), Prosveta, Beograd (1964), str. 135-139

Literatura uredi