Bijeli Pavle
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Bijeli Pavle je legendarni predak Bjelopavlića. O njemu, kao osnivaču plemena - nema pisanih vijesti. Grob Bijelog Pavla nalazi se u „Gradac Jovanovića“
Plemensko predanje
urediPlemensko predanje u Bjelopavlićima zasnovano je na legendama, po kome su pleme zasnovali i dali mu ime potomci Bijelog Pavla. Bijeli Pavle je živeo u Metohiji.
Najverodostojni podaci o dolasku Belog Pavla u Sretnju objavio je doktor etnologije Milovan Filipović. On smatra da se Beli Pavle u Sretnju doselio najkasnije krajem 14. veka i legenda o tome je sačuvana u Slavenoserbskom rječniku. Beli Pavle je po tom svedočenju sa Kosova i Metohije došao u Sretnju i nastanio se kod bana Lužanina Mrdaka. Lužanima su se nazivali najstariji Srbi u ovom kraju i prije dolaska Belog Pavla oni su ovde živeli, a i danas neka naša bratstva potiču od njih. Nakon nestanka Lužana zbog međusobnih svađa, Vukosava, kćerka bana Mrdaka, je predložila Belom Pavlu da ostane na njenom imanju. U to vreme ovaj kraj se zove Galići i to ime se pojavljuje u nekim hrisovuljama Ivana Crnojevića iz 15. veka[1]
Mišljenje istoričara i etnologa
urediP. A. Rovinski i neki drugi istoričari i etnolozi, imaju mišljenje da su Bjelopavlići bili feud Bele Pavlimira (Bijelog Pavla) prema popu Dukljaninu osnivača zetske vladarske kuće.
Literatura
uredi- Grupa autora: Istorijski leksikon Crne Gore, knjiga 1, - „Daily Press-Vijesti“, 2006.
- ^ Rovinski, Pavel Apolonović (1999). Zapisi o Crnoj gori. Podgorica. str. 217. ISBN 8649501125.