Bogazi predstavljaju poseban površinski oblik kraškog procesa. To su izdužena, vrlo uska udubljenja u golom krasu, koja imaju oblik stenovitog rova. Nastaju spajanjem škrapa. Dužina im je 20-30 m, ali može da premaši i 100 m. Širina im je 4-5 m, samo izuzetno preko 10 m. Dubina im je mala, retko veća od 4-5 m. Pružaju se pravolinijski, ali mogu biti vijugavi i izlomljeni. Zatvoreni su manje-više sa oba kraja. Dno im je najčešće izlomljeno, a ređe kontinualno nagnuto. Može biti golo ili pokriveno tanjim ili debljim slojem crvenice i drobine. Poprečni profil ima izgled latinskog slova "U".

Bogazi se zapažaju samo u golom krasu na gotovo zaravnjenim krečnjačkim površinama. Javljaju se u grupama ili pojedinačno. Postanak bogaza može biti rezultat daleko odmakle stadijalne morfološke evolucije škrapa.

Tipski bogazi se zapažaju na severozapadnom obodu Konavla, zatim severoistočno od Ljubinskog polja, u Popovom polju (Šume), na kraškoj površi Bukovice (severna Dalmacija), itd. Zapaženi su i na dnu suve doline Vale (Hercegovina), između sela Češljara i Orahovog dola.

Literatura uredi

  • Manojlović P. 2003. Geomorfologija. Beograd: Geografski fakultet