Boing 707 (engl. Boeing 707) je bio prvi američki mlazni putnički avion. Boing 707 se ubraja u prvu generaciju mlaznih putničkih aviona, pored de Hevilendove Komete, Karavele SE-210, Tupoljeva 104, Daglasa DC-8 i Konvejera 880. Iako nije bio prvi mlaznjak koji je ušao u saobraćaj 707 je bio prvi koji je postao komercijalno uspešan.

Boing 707

Projektovanje i razvoj uredi

Avion Boing B-707 je u početku bio poznat pod imenom Boing 367-80. Boingu je trebalo manje od dve godine i 16 miliona dolara da razvije ovaj avion. Rad je započet 1952. a prototip je predstavljen javnosti 14. maja 1954. Avion je prvi put poleteo 16. jula iste godine.

Za razliku od prototipa, trup serijskog Boinga 707 je proširen za 15 cm kako bi na taj način moglo da se ugradi 6 sedišta u jednom redu. Boing je zadržao tu širinu trupa na svim svojim uskotrupnim avionima do danas: 727, 737 i 757 sa izuzetkom 717.

Tokom predstavljanja aviona vazduhoplovstvu SAD 6. avgusta 1955. boingov test-pilot Teks Džonston je, na opšte iznenađenje prisutnih, izveo dva okreta zaredom od 360 stepeni u vazduhu na visini od 150 m. Do danas ni jedan pilot to nije pokušao da izvede avionom te veličine.

Avion je ušao u saobraćaj 26. oktobra 1958. za kompaniju Pan Am na liniji između Njujorka i Pariza.

Boing 707 je brzo postao najpopularniji avion svoga vremena, za razliku od glavnog konkurenta Daglasa DC-8. Proizvedeno je 1010 primeraka civilne verzije kada je proizvodnja obustavljena 1978. i 820 vojnih (koji nose oznaku KC/C-135) do 1991.

Manje od 40 aviona je ostalo u civilnoj upotrebi danas.

Verzije:

  • 707-120 - originalni 707 sa JT3C motorima
  • 707-220 - istih dimenzija kao i 707-120 ali sa jačim JT4A motorima, avion zbog velike potrošnje nije * naišao na veliko interesovanje kompanija, samo 5 je proizvedeno
  • 707-320 - sa 2 m dužim trup i većim krilima i JT4A motorima, a postojale su i podverzije -320B sa JT3D motorima i -320C sa velikim vratima za teret
  • 707-420 - istih dimenzija kao i 707-320 ali sa britanskim Rols-Rojs Conway motorima
  • 720 (707-020) - kraći trup, jednostavnija krila, lakši i brži od ostalih 707 i ima veći dolet

Specifikacije:

720
707-120
707-130
Kapacitet
(2 klase)
112
110
147
Kapacitet
(1 klasa)
165
179
189
Maksimalna težina
106,140 kg
116.570 kg
151.320 kg
Težina prazan
51,203 kg
55.580 kg
66.406 kg
Dolet
8,428 km
6.820 km
6.920 km
Brzina
1009 km/h
897 km/h
974 km/h
Dužina
41,68 m
44,07 m
46,61 m
Raspon krila
39,88 m
39,90 m
44,42 m
Visina
12,66 m
12,93 m
12,93 m

Avion Boing 707 u Jugoslaviji uredi

 
Boing B-707 JAT-a.

U Jugoslaviji se Boing 707 počeo koristiti relativno kasno u odnosu na njegovu uvođenje u operativnu upotrebu u vazdušnom saobraćaju u svetu (1958. god.). Naime JAT (Jugoslovenski Aerotransport) je svoj prvi boing 707 serije 320 sa pojačanim motorima nabavio tek početkom 1970. Tada je počeo sa organizovanjem intenzivnog interkontinentalnog čarter saobraćaja kao pripreme za otvaranje redovnih interkontinentalnih linija. U periodu pre toga JAT je sporadično obavljao interkontinentalni čarter saobraćaj koristeći avione iz svoje flote (Daglas DC-6 i Iljušin Il-18) i iznamljujući avione drugih kompanija. Tako su 1969. godine organizovani čarter letovi za Kanadu iznajmljenim avionima Konver Koronada 880.

Za uvođenje redovnijeg čarter ili linijskog prevoza JAT je morao da kupi ili na duže vreme iznajmi adekvatan avion, a to je u to vreme bio B-707. Da bi se organizaciono pripremio za ove poslove JAT 1969. godine formira čarter kompaniju (OOUR) "Er Jugoslavija" (Air Yugoslavia). Prva dva boinga B-707 (YU-AGE i YU-AGG), JAT je iznajmio od kompanije PIA (Pakistan International Airlines) 18.05.1970. godine, a već 10. juna 1970. otvorio liniju za Australiju a 19. juna 1970. liniju za Kanadu. U toku iste godine organizovano je i nekoliko letova za SAD. Sledeća dva aviona istog tipa JAT kupuje od kompanije NWA (Northwest Airlines), koje uključuje u saobraćaj aprila meseca 1974. godine, a od pakistanaca otkupljuje iznajmljene avione 1975. godine. Ovim avionima je JAT održavao brojne čarter i redovne interkontinentalne linije sve do dolaska novih DC-10 (1978).

Avioni DC-10 su postepeno potiskivali boinge B-707 sa interkontinentalnih linija pa su oni korišćeni na evromediteranskim linijama. Poslednjih nekoliko godina pre isključenja, ove avione je JAT koristio kao kargo za prevoz tereta. U periodu od 1970. pa do novembra 1986. kada je doneta odluka da se iz ekonomskih razloga iz flote JAT-a isključe avioni B-707, kroz flotu JAT-a je prošlo 8 aviona ovog tipa.

Jedan avion Boing B-707 se nalazio u posedu RV i PVO Jugoslovenske narodne armije u periodu od 1991. do 1997. godine. Avion je bio vlasništvo ugandske kompanije Uganda Airlines i uhvaćen je u švercu oružja za hrvatske separatiste. Anton Kikaš, hrvatski emigrant iz Toronta je u proleće 1991. pokrenuo akciju skupljanja dobrotvornih priloga za odbranu Hrvatske, sa namerom da za te pare kupi oružje. Novac je prebacio u Južnu Afriku i tamo kupio 600 pušaka R-4 (južnoafrička verzija izraelske puške Galil), milion i po komada municije 5,56 X 45 mm NATO i 1500 tromblonskih granata. Avgusta meseca 1991. godine iznajmio avion Boing 707 (kargo verzija) ugandskih oznaka i posade, i zajedno je sa tovarom i dokumentacijom (deklaracija traktorski delovi) leteo za Hrvatsku kako bi to oružje predao hrvatskim separatistima kršeći embargo UN-a. Plan leta tog aviona predviđao je sletanje na ljubljanski aerodrom Brnik iz smera Austrije, izbegavajući jugoslovenski vazdušni prostor. Međutim, umesto da nastavi preko severne Italije u Austriju, avion je skrenut preko Jadrana ka aerodromu u Zagrebu, pod izgovorom da je u Ljubljani loše vreme. Nad Jadranom su ga sačekali jugoslovenski lovci i dopratili do Zagreba, gde su na aerodromu Pleso čekali pripadnici 63. padobranske brigade JNA. Anton Kikaš je uhapšen, a avion i tovar zaplenjeni.

Zaplenjeni avion B-707 je dodeljen JNA na korišćenje i dobio je vojnu oznaku 73 601 (popularno su ga zvali "Kikaš" prema vlasniku zaplenjenog oružja), a odigrao je značajnu ulogu u jugoslovenskim zbivanjima od 1991. do 1997. godine. Učestvovao je u transportu opreme i jedinica JNA sa blokiranih aerodroma u Hrvatskoj i BiH, a najznačajniju ulogu je odigrao u vazdušnom mostu između Sarajeva i Beograda kada je oko 40.000 civila, uglavnom Srba i Jevreja, tranportovano iz Sarajeva uoči izbijanja sukoba u građanskom ratu u Bosni i Hercegovini. Avionom je upravljala posada JAT-a pod komandom kapetana Steve Popova koja je mobilisana kao rezervni sastav JNA.

Vidi još uredi

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi