Bolnice u Tunisu 1916/19

Bolnice u Tunisu 1916/19 bile su privremene sanitetske ustanove za lečenje i rehabilitaciju srpski bolesnika i ranjenika u Prvom svetskom ratu. Bolnice i sanatorijume namenjene za lečenje i oporavak srpskih vojnika u 35 mesta na tlu Tunisa, kao i u drugim francuskim kolonijama na tlu severne Afrike (Maroko, Alžir) osnovao je francuski vojni sanitet, uz pripomoć srpskih lekara i stranih humanitarnih misija.[1][2]

Bolnice, sanatorijumi i privatne klinike u Tunisu

uredi

Srpski bolesnici i ranjenici lečeni su u deset bolnica 11 sanatorijuma i privatnim klinikama, u više mesta u Tunisu.

Bolnice

Bolnice u Tunisu bile su: Sion, Kerubija, Ain Berda u Bizerti, Stalna marinska bolnica i još dve rezervne u Sidi Abdalahu, gradska bolnica Monta la Naber u Tunisu i još jedna bolnica na periferiji Tunisa, Benevol u Sidi Fatalahu, karantin i stacionar u kasarni „Far”.

Prema uređenju i kvalitetu usluga i nivou stručnosti lekarskog osoblja, bolnica Sion u Bizerti bila je najuglednija u severnoj Africi. Naši teški ranjenici u njoj su se osećali najsigurnije i zato su bolnicu u Sionu prozvali „Srpski dom”.

Privatne klinike

Manji broj ranjenika i bolesnika koji su dopremani naknadnim pomorskim konvojima smeštani su i po privatnim klinikama Tunisa.

Sanatorijumi

Bolesnici su rehabilitovani u 11 sanatorijuma i lečilišta širom Tunisa: Benegro kraj Bizerte, Pipinjel u Sidi Abdalahu, rekonvalescentno odeljenje u Lazuazu, invalidski odred u kasarni „Lambert”, banja Korbus, banja Hamam Lif, planinsko lečilište Ain Draham i primorska lečilišta Sus, Hamamet, Monastir i Nabeul.

Bolnica u Sidi Abdulah na obali Bizertsko jezera, bila je pod upravom dr Angela Hesnarda, lekara u Francuskoj mornarici iz Bordoa, koji je podržao ideju članica Srpskog potpornog fonda, o izdvajanju nervno obolelih vojnia iz logora Lambert i kampa u Nadoru, gde je osnivao poseban dom za njih. Bolnica je primala pacijente sa nervnim oboljenjima, koji su u okviru lečenja imali masažu, kupanje i fizioterapiju. Bolnička odeljenja bila su čista i udobna. Dr Hesnard je samo kampu u Nadoru lečio oko 6.000 srpskih vojnika.

Izvori

uredi
  1. ^ M. Lašer, Spasavanje srpske vojske, U: Prilog za prigodni zbornik Trnovit put Sr­bije 1914­-1918., Beograd 1974, 292.
  2. ^ F. Ž. Dega, Mučeničko stradanje junačkog naroda, U: Prilog za prigod­ni zbornik Trnovit put Srbije 1914­-1918., Beograd 1974, 297