Bonton

Скуп друштвено-прихватљивих норми

Bonton (etiketa, etikecija) predstavlja skup pravila o pristojnom ponašanju u društvu. Označava fino ponašanje i lep način izražavanja dobro vaspitanih i obrazovanih ljudi. Ova pravila se razlikuju u različitim društvenim sredinama i podložna su promenama.[1] Reč bonton potiče od francuskog termina bon ton, što znači dobar ton, otmeno držanje.[2]

Pojam bontona uredi

 
Bonton podrazumeva i pravila ponašanja na javnim mestima. Na slici je pravilnik ponašanja u Beogradskom zoološkom vrtu

Bonton označava pravila lepog i pristojnog ponašanja u svakodnevnom životu. Predstavlja smernice ponašanja za sve, uvek i svuda. Mišljenje da bonton predstavlja lepo ponašanje u visokom društvu je pogrešno. Tekuće potrebe ljudi zahtevaju stalno menjanje, usavršavanje i prilagođavanje bontona. [a] Svrha bontona nije da sputava ljude jer je prilagodljiv situaciji i atmosferu čini prijatnom. Uvažavanje pravila ponašanja na nekim mestima pokazuje da ih poštujemo (na primer pozorišta, crkva i sl.) Osnovne norme lepog ponašanja dovode do harmoničnih međuljudskih odnosa. Bonton koji bi bio primenljiv svuda na svetu ne postoji, ali postoje pravila čije poštovanje čoveka definiše kao humano i razumno biće. Velikim delom bonton se bazira na tradiciji.[3]

Knjiga o lepom ponašanju uredi

 
Pravila postavljanja pribora za jelo

Pojam Bonton se najčešće koristi i kao naziv za knjigu o lepom ponašanju. U takvoj knjizi najčešće su popisana i objašnjena pravila ponašanja u različitim životnim situacijama i društvenim kontaktima, kao što su:[4]

  • Ponašanje na javnom mestu,
  • Ponašanje u porodici, u društvu, u školi, na radnom mestu,
  • Ponašanje prilikom poseta i prijema,
  • Ponašanje na putovanju,
  • Ponašanje za stolom,
  • Kultura stanovanja,
  • Očuvanje životne sredine i dr...

Istorijat uredi

Norme društvenog ponašanja datiraju još od vremena nastanka prvobitne ljudske zajednice, ali je prva knjiga o ovoj temi napisana u 16. veku. Autor prve knjige o bontonu je monsinjor Delakaza, crkveni velikodostojnik i naučnik. Ova knjiga je imala za zadatak da razgraniči društvene slojeve: bogati su morali da poštuju pravila lepog ponašanja, a ista ta pravila su prost narod osuđivala da takav i ostane.[b] Lepi maniri nisu uvek bili prihvaćeni sa odobravanjem, pa je tako, na primer, viljuška smatrana đavolskim instrumentom ili ženskim priborom, a njena upotreba znakom dekadencije. [3]

Bonton u različitim civilizacijama uredi

U zavisnosti od kulture variraju mnogi maniri. Japanci se, na primer, u znak poštovanja duboko klanjaju, dok se Inuiti pozdravljaju trljanjem nosa o nos. Pripadnici jednog plemena u Južnoj Africi plaču od sreće kad se vide, a u Pakistanu se žene pozdravljaju ljubljenjem u obraz, ruku i pletenicu. Jedan od manira, koji je u našoj kulturi neprihvatljiv, a kod nekih naroda predstavlja osnovu pristojnosti, je podrigivanje kao pohvala domaćici zbog ukusnog obroka.

Svrha bontona uredi

 
Savet pretplatnicima dvojnih telefonskih priključaka kako da uljudno koriste zajedničke telefonske linije (26. avgust 1948.)

Pravila lepog ponašanje imaju svrhu da omoguće pojedincu da se prijatno oseća u društvu, a i da pri tome ne uznemirava druge. Kada u jednom društvu pravila bontona preovladaju, ona postaju zaštita od neotesanih i nepristojnih ljudi. Mnogo knjiga je napisano na temu lepog ponašanja.[3]

Učenje bontona uredi

Osnove bontona uče se i prihvataju u najmlađem uzrastu, u porodici, a usavršavaju u školi i u kontaktu sa drugim ljudima. Većina pravila koja unose nepotrebne formalnosti vremenom su sa pravom izbačena iz upotrebe, a preostala se prilagođavaju savremenim uslovima.[3]

Internet bonton uredi

Internet bonton, tehnološki bonton ili netetikecija (engl. net i franc. etiquette) predstavlja neformalne smernice o prihvatljivom ponašanju na internetu, koje su formulisali korisnici interneta. To su opšteprihvaćeni standardi ponašanja kod razmene elektronske pošte, u diskusionim grupama, četovima, FTP-u i uopšte WWW i društvenim mrežama nastalim u posljednjoj deceniji.[5][6][7]

Cvetni bonton uredi

 

Zanimljiv segment bontona je i cvetni bonton. Ovaj bonton određuje pravila poklanjanja cveća u različitim situacijama i različitim osobama. Kada se cveće poklanja u buket treba da bude napravljen od neparnog broja cvetova. Paran broj rezervisan je za sahrane. Kada se cveće ne dostavlja lično, u buket se obavezno ostavlja poruka. Osim toga svaki cvet ima svoje značenje, pa i tu treba biti obazriv:[8]

  • Božur je simboliše srećan brak, kao i uzvišenost i eleganciju,
  • Crveni karanfil ili ruža simboliše žrtvovanje, milost i ljubav,
  • Beli karanfil ili ruža simboliše čistotu i nevinost,
  • Ružičasti karanfil simboliše ljubavnu naklonost,
  • Hrizantema se najčešće koristi za sahrane i venčanja,
  • Ljiljan simboliše uzvišenost, čistotu, beskrajnu lepotu, sreću ili besmrtnost,
  • Orhideja simboliše egzotičnost, prefinjenost, ekstravagantnost, romansu, erotiku i želju za intimnošću,
  • Iris (perunika) simboliše dostojanstvo, hrabrost ili slavu,
  • Žuta ruža simboliše veselje, zadovoljstvo, ali i neverstvo i ljubomoru,
  • Narandžasta ruža simboliše žudnju i opčinjenost,
  • Ruža bledo ljubičaste boje simboliše ljubav na prvi pogled
  • Roze ruža simboliše zahvalnost, divljenje, nežnost ili brižnost,
  • Bež ruža simboliše prijateljstvo,
  • Suncokret simboliše obožavanje i snagu,
  • Narcis simboliše samoljubivost, neuzvraćenu ljubav, ali i novi početak,
  • Lala simboliše bogatstvo, raskoš, lepotu, ali i oholost, čežnja, zaljubljenost i ljubav.

Napomene uredi

  1. ^ Činjenica, na primer, da je nekad bilo pristojno srkati kafu ne znači da i danas treba da čujemo te zvuke za stolom
  2. ^ zanimljiv je podatak da je monsinjor Delakaza, uprkos činjenici da su italijanski dvorovi predstavljali avangardu po običajima i lepim manirima u 16. veku, svojom knjigom morao da opominje plemiće (narod je u to vreme bio nepismen!) da ne obavljaju nuždu uza zid (i to unutrašnji!) svoje sopstvene ili tuđe kuće, da nožem ne čačkaju zube za stolom i sl.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Školska enciklopedija. Beograd: Draganić. 2005. ISBN 978-86-441-0606-7. 
  2. ^ Vujaklija, Milan (1986). Leksikon stranih reči i izraza. Beograd: Prosveta. 
  3. ^ a b v g Stamenić 2011, str. 5-9
  4. ^ Grabovac 1990
  5. ^ „Zen and the Art of the Internet—Usenet News”. Pristupljeno 2007-08-18. 
  6. ^ „Zero to billion”. CNN. 2006-04-26. Pristupljeno 2010-05-20. 
  7. ^ „A Stinging Office Memo Boomerangs Proprietary e-mail”. New York Times. 2001-04-05. Arhivirano iz originala 2012-09-07. g. Pristupljeno 2022-10-28. 
  8. ^ Josipović, Selena (12. 11. 2012). „Bonton – pravila lepog ponašanja”. Beleške. Pristupljeno 6. 3. 2017. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi