Boćanje (ital. bocce franc. boules) je sportska igra koja se igra boćama tj. kuglama na otvorenom igralištu.[1] Boćanje je veoma stara sportska igra koja se već vekovima igra u mediteranskim zemljama, i u primorju bivše Jugoslavije, posebno u Dalmaciji i Lici (igra na balote/buće, balotiranje/bućanje, boćanje i dr).

Boćanje

Istorija uredi

 
Boćar (grafika Pola Gavarnija, 1858)

Misli se da je nastala u Grčkoj, u Sparti. Izum boća pripisuje se Spartancu Timokreatesu[2] (500 godina p. n. e.). Etrurci su je preneli Rimljanima, a ovi su iz Italije u druge mediteranske i alpske zemlje, pa i dalje. Stari Rimljani su modifikovali igru dodajući metu kojoj je trebalo prići što bliže. Ovu rimsku varijaciju su u Provansu doneli rimski vojnici i mornari. Rimska grobnica (sada u kolekciji Kampana u Luvru) prikazuje decu kako igraju ovu igru, saginjući se da izmere poene.[3]

Nakon Rimljana, kamene kugle su zamenjene drvenim kuglama. U srednjem veku, Erazmo je tu igru nazivao globurum na latinskom, ali je postala opšte poznata kao boćanje (tj. 'lopte'), i igrala se širom Evrope. Engleski kralj Henri III zabranio je igranje igre svojim streličarima – želeo je da oni vežbaju streličarstvo, a ne da se boćaju. U 14. veku, Šarl IV i Šarl V od Francuske zabranili su sport običanom narodu; tek u 17. veku je zabrana ukinuta.[4]

Sportske organizacije boćara nastaju krajem 19. veka. Godine 1898. nastaje Unione Bocciofila Piemonteze, iz koje se ubrzo razvila Unione Bocciofila Internazzionale (UBI) sa sedištem u Lionu i Federazione Inernationale Giocatta Bocce (FIGB) sa sedištem u Luganu, koja organizuje takmičenja između Italije i Švajcarske. U Evropi postaje najjači Međunarodni boćarski savez (Federation Internationale de Boules) (FIB) u koji je bila učlanjena i Jugoslavija.

 
Utakmica u boćanju

U Jugoslaviji se organizovano sportsko boćanje počelo gajiti po međunarodnim pravilima 1952. na inicijativu Kuglaškog saveza Jugoslavije u Zagrebu. Nekoliko godina kasnije, boćarske organizacije se izdvajaju se iz Kuglaškog saveza i osnivaju najpre Odbor za boćanje, a 1958. Boćarski savez Jugoslavije. U Evropi su najbrojniji i ujedno najbolji boćari Italije i Francuske.

Prvi međunarodni susret jugoslovenskih boćara održan je sa reprezentacijom Italije.

FIB organizuje za svoje članove svetska (od 1947) i evropska (od 1954) prvenstva te određuje i jedinstvena pravila za sva boćarska sportska takmičenja.

Pravila takmičenja uredi

 
Takmičenje u boćanju na Igrama malih zemalja Evrope 2019. (Budva, 29. maj)
 
Set kugli za boćanje

Igralište uredi

Igralište tzv jog je ravan zemljani teren, posut finim peskom dužine 27,5 m i širine 2,5 do 4 m. U nekim zemljama, npr. u Engleskoj, Kanadi i Australiji, igra se, prema posebnim pravilima, na travnim terenima. Uzdužne i poprečne linije igrališta označene su linijama. Iza poprečnih granica igrališta obično se stavlja ograda za zaustavljanje kugli (boća). Narodno boćanje može se igrati i na ograđenim terenima.

Oprema uredi

Kugle (boće) mogu biti od punog drveta, plastike ili metala. Za sportska takmičenja u boćanju upotrebljavaju se isključivo šuplje kugle od čelika. Maksimalna masa kugle je 1.400 g., prečnika od 90 do 110 mm. Prečnik je stalan, ali obično se izrađuje tako da može stati u šaku. Bulin (ital. pallino) je najmanja kugla u igri, istog oblika i građe samo znatno manjeg prečnika (27—33 mm). Cilj prema kojem se kugle kotrljaju ili bacaju kroz vazduh jeste posebna kugla koja se naziva balin, bulin ili balinček. U narodnom boćanju bulin može biti iste veličine kao i buće, ali u sportskom boćanju mora imati propisanu veličinu.

Učesnici uredi

Takmičenje može biti pojedinačno (jedan protiv jednog) sa tri ili četiri kugle po igraču, parovima (dva protiv dva) sa po tri kugle po igraču ili ekipno (četiri protiv četiri) sa po dve kugle po igraču. U svakom paru ili ekipi jedan igrač je kapiten ekipe. On određuje redosled bacanja, taktiku igre i kontroliše merenje.

Kugle uredi

Do 1920-ih, rastuća popularnost boćanja u Francuskoj stvorila je potražnju koja se nije mogla zadovoljiti korišćenjem dostupnih zaliha prirodnog korena šimšira, koji je počeo da nestaje. Paul Kortiju i Vinsent Majls su imali ideju da proizvedu loptu u potpunosti napravljenu od metala. Izbegavajući legure na bazi čelika (koje su bile previše tvrde i podložne rđi), razvili su leguru na bazi aluminijuma i bronze i (1923) patentirali metalnu kuglu napravljenu od dve zavarene hemisfere. Godinu dana kasnije, 1924, podneli su patent za loptu koja je bila izlivena u jednom komadu -- La Boule intégrale. Luis Tarčijer i Žan Blank su generalno zaslužni za razvoj, oko 1925. godine, procesa kojim se danas proizvode praktično sve metalne bule — čelične ploče se presuju u šuplje hemisfere koje se zatim zalemljuju u celinu i mašinski obrađuju da bi se napravila šuplja čelična bula.[5][6]

Međunarodne organizacije za boćanje uredi

Svetska konfederacija boćarskog sporta, CMSB, je osnovana 21. decembra 1985. u Monaku od strane tri međunarodne organizacije za baćanje u svrhu lobiranja kod Olimpijskog komiteta da boćarstvo postane deo letnjih Olimpijskih igara. Do danas, njeni napori su bili neuspešni.[7] Osnivačke organizacije su bile:

Reference uredi

  1. ^ „Leo Brnić, zlatni dečko hrvatskog boćanja” (PDF). Boćanje (na jeziku: hrvatski). br. 22–23. jul 2015. Arhivirano (PDF) iz originala 2. 11. 2017. g. 
  2. ^ Enciklopedija fizičke kulture JLZ Zagreb 1975.
  3. ^ Marco Foyot, Alain Dupuy, Louis Dalmas, Pétanque - Technique, Tactique, Entrainement, Robert Laffont, 1984.
  4. ^ Marco Foyo, op. cit. pg. 16
  5. ^ Jacques Navrot, Le Jeu de Boules Arhivirano januar 10, 2012 na sajtu Wayback Machine
  6. ^ „Boules ELTÉ”. 26. 3. 2015. 
  7. ^ History of the FIPJP at the FIPJP web site
  8. ^ Confederazione Boccistica Internazionale
  9. ^ Fédération Internationale de Pétanque et Jeu Provençal

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi