Bramani (sanskrit: ब्राह्मणः brāhmaṇa) su kasta sveštenika, učitelja, pravnika i propovednika darme u Indiji. Položaj su tradicionalno nasleđivali rođenjem.

Bramani su bili najviša kasta, najsvetlije puti, sve druge kaste su bile tamnije i ispod njih. Za sebe su govorili da su jedino oni pročišćeni, da su potomci Brame, rođeni iz njegovih usta.[1]

Buda je u svojim govorima često kritikovao bramane i njihova shvatanja. Budizam je preuzeo naziv braman da bi označio one koji su dostigli najviši cilj i kako bi pokazao da se poštovanje ne zalužuje rođenjem, rasom ili kastom, već duhovnim postignućem. Kada se koristi u budističkom smislu, ovaj termin je sinonim sa arahantom.

Budina kritika uredi

U poznatoj budističkoj Ćanki suti, mladi braman pita Budu za mišljenje o bramanskoj veri: „Šta kaže gospodin Gotama o svetim himnama starih brahmana koje se predajom prenose sa kolena na koleno, a o kojima brahmani imaju jednodušno mišljenje: `Samo je ovo istina, a sve ostalo je zabluda`?“ Buda mu odgovara kontrapitanjem, imali među sveštenicima ikog ko može reći da tu istinu zna i neposredno uviđa? Ćanki odgovara da nema. Tada ga Buda pita ima li neko od njihovih učitelja, sve do sedmog pokoljenja ko može reći da istinu zna i neposredno uviđa? Ćanki ponovo odgovara odrično. Na kraju ga Buda pita jesu li bar prvobitni autori tih himni tvrdili da neposredno znaju i uviđaju istinu, na šta Ćanki opet odgovara odrično. Tada Buda daje svoju čuvenu repliku:

Prema tome, među svim tim bramanima nema nijednog bramana, nijednog bramanskog učitelja ili učiteljevog učitelja, sve do sedmog učiteljskog pokoljenja, koji može reći: `Ja to znam, ja to uviđam: samo je ovo istina, a sve ostalo je zabluda.` A ni oni koji su u davnim vremenima bili bramanski mudraci, autori svetih himni i njihovi prenositelji takođe nisu to o sebi tvrdili. Sve to liči na povorku slijepaca koji se drže jedan drugog, a da ni prvi, ni srednji, ni posljednji ne vidi ništa.[2]
— Gotama Buda

Nakon ovoga, Buda zaključuje da je bramanska vera bez osnova.

Izvori uredi

  1. ^ Kovačević 2014, str. 128.
  2. ^ „Ćanki sutta”. Arhivirano iz originala 08. 01. 2011. g. Pristupljeno 08. 09. 2015. 

Vidi još uredi

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi