Branko Vukojević (Rođen 4. septembra 1956. u Šibeniku, umro 30. avgusta 2003. u Londonu) je bio scenarista, muzički kritičar i glavni urednik časopisa Džuboks, prvog muzičkog magazina Jugoslavije.

Branko Vukojević
Datum rođenja(1956-09-04)4. septembar 1956.
Mesto rođenjaŠibenik
 FNRJ
Datum smrti30. avgust 2003.(2003-08-30) (46 god.)
Mesto smrtiLondon
 Ujedinjeno Kraljevstvo

Biografija uredi

Branko Vukojević je rođen 4. septembra 1956. godine u Šibeniku. U Beogradu je završio osnovnu školu i VIII beogradsku gimnaziju. Prvi članak objavio je juna 1975. godine u „Džuboksu“ - tada jedinom muzičkom magazinu u SFRJ - za koji je redovno pisao do 1983. godine. Bio je glavni urednik „Džuboksa“ od januara 1981. do jula 1983. godine. U periodu od 1984. do 1986. godine radio je grafiku, muziku i scenario za računarsku igru „Dr Maddo“ koju je 1986. godine u Engleskoj izdao U.S. Gold.

Od 1989. do 1991. pisao je za časopis „Ritam“. Glavni urednik „Novog Ritma“ bio je od 1990. do 1991. godine.

Apsolvirao je na odseku za dramaturgiju Fakulteta dramskih umetnosti (FDU) u Beogradu. Scenarista je prvog filma („Do izvora dva putića“, režija Zoran Pezo) iz omnibusa „Kako je propao rokenrol“ (1989), kao i koscenarista (sa Goranom Gajićem i Kojom) sve tri kratke međupriče o „doživljajima zelenog zuba“. Autor je scenarija za film „Video jela, zelen bor“ (1991) reditelja Gorana Gajića.

Od 1992. živeo je u Londonu, gde se bavio kompjuterskim dizajnom.

Sa Goranom Gajićem i Kojom je u Londonu radio na video-spotovima „Ain't No Reason“ i „Evil Man“ grupe Disciplin A Kitschme. Bio je kreator i programer multimedijalne prezentacije na albumu Mire FurlanSongs From The Movies That Have Never Been Made“ (1998).

Preminuo je u Londonu 30. avgusta 2003. godine od posledica saobraćajne nesreće.

Tekst preuzet sa www.popboks.com.

Spoljašnje veze uredi