Povlačenje Ujedinjenog Kraljevstva iz Evropske unije, često kraće Bregzit (engl. Brexit, IPA[/ˈbreksɪt/] IPA[/ˈbreɡzɪt/][a]), bio je politički cilj koji su sprovodili različiti pojedinci, advokatske grupe i političke partije otkako se Ujedinjeno Kraljevstvo pridružilo preteči Evropske unije 1973. godine. Povlačenje iz Evropske unije je pravo država članica Evropske unije prema članu 50. ugovora o Evropskoj uniji. Ujedinjeno Kraljevstvo se zvanično povuklo iz Evropske unije 31. januara 2020. godine.

Ujedinjeno Kraljevstvo u odnosu na ostatak Evropske unije
Mapa Ujedinjenog Kraljevstva sa glasačkim područjima na referendumu za izlazak ili ostanak u Evropskoj uniji
  Izlazak iz Evropske unije
  Ostanak u Evropskoj uniji

Održan je referendum 1975. godine o članstvu države u Evropskoj ekonomskoj zajednici (EEZ), koja će kasnije postati poznata kao Evropska unija (EU). Ishod referenduma bio je u korist opstanka države u EEZ.

Glasačko tijelo Ujedinjenog Kraljevstva se ponovo 23. juna 2016. godine izjasnilo o tom pitanju na referendumu o članstvu države u Evropskoj uniji. Ovaj referendum je uređen u parlamentu, kada je izglasan zakon o referendumu o Evropskoj uniji 2015. godine.

Rezultat referenduma održanog u junu 2016. bio je 51,89% za izlazak (17.410.742 glasa) i 48,11% za ostanak (16.141.241 glas), uz izlaznost od 72,21% i 25.359 nevažećih glasova.[3]

Pozadina uredi

Ujedinjeno Kraljevstvo nije bilo jedan od potpisnika Rimskog ugovora kojim je stvorena EEZ 1957. godine. Država je kasnije podnijela zahtjev za pridruženje organizaciji 1963. i ponovo 1967. godine, ali je na obje aplikacije vetom spriječio francuski predsjednik Šarl de Gol, navodno zbog „velikog broja aspekata britanske ekonomije, od radnih praksi do poljoprivrede” „praveći Veliku Britaniju nespojivom sa Evropom”.[4]

Kada je De Gol podnio ostavku na mjesto predsjednika Francuske 1969. godine, UK je podnijela ponovo aplikaciju za članstvo, koja je bila uspješna. UK se 1. januara 1973. godine pridružila EEZ, organizaciji koja se u to vrijeme u UK nazivala „Zajedničko tržište”. Pridruživanje je izvršeno za vrijeme konzervativne vlade Edvarda Hita.[5] Opoziciona Laburistička partija, na čijem je čelu bio Harold Vilson, osporava je opšte izbore u oktobru 1974. godine uz obavezu pregovora oko uslova britanskog članstva u EEZ, a zatim je održao referendum o tome da li UK treba da ostane u EEZ pod novim uslovima.

Referendum 1975. godine uredi

 
Poređenje rezultata referenduma iz 1975. i 2016. godine

U Ujedinjenom Kraljevstvu je 1975. godine održan referendum sa pitanjem da li UK treba da ostane u Evropskoj ekonomskoj zajednici. Sve glavne političke partije i mejnstrim štampa su podržale članstvo u EEZ. Međutim, došlo je do značajne podjele unutar vladajuće Laburističke partije, u kome je članstvo glasalo 2 : 1 u korist povlačenja na jednodnevnoj konferenciji stranke 26. aprila 1975. Pošto se vlada podijelila između snažno proevropskih i antievropskih ministara, Harold Vilson je ukinuo ustavnu konvenciju kolektivne odgovornosti vlade i dozvolio ministrima da nastave javnu kampanju na obje strane. Sedam od dvadeset tri ministra je podržavalo izlazak UK iz EEZ.[6]

Glasači su 5. juna 1975. godine mogli odgovoriti sa „da” ili „ne” na sljedeće pitanje: „Da li mislite da UK u Evropskoj zajednici (Zajedničkom tržištu)?” Svaki administrativni okrug UK je odgovorio većinom sa „da”, osim Šetlandskih ostrva i Spoljnih Hebrida. U skladu sa rezultatom na referendumu, Ujedinjeno Kraljevstvo je ostalo u Evropskoj ekonomskoj zajednici.[7]

„Da” glasovi „Da” (%) „Ne” glasovi „Ne” (%) Izlaznost
17.378.581 67,2 8.470.073 32,8 64,5

Između referenduma uredi

Opoziciona Laburistička partija je na opštim izborima 1983. godine vodila kampanju u kojoj se zalagala za obavezno povlačenje UK iz EEZ.[8] Teško je poražena kada je Konzervativna partija sa Margaret Tačer na čelu ponovo izabrana. Laburistička partija je naknadno promijenila svoju politiku.[8]

Mastrihtskim ugovorom 1. novembra 1993, Evropska ekonomska zajednica je postala Evropska unija.[9] Osnovana kao čisto ekonomska unija, organizacija je prerasta u političku uniju. Promjena naziva je odraz toga.[10]

Referendumsku partiju je 1994. godine osnovao Džejms Goldsmit kako bi izašla na opšte izbore 1997. godine sa ciljem pružanja referenduma o članstvu UK u EU.[11] Kandidati ove partije u 547 izbornih jedinica osvojili su ukupno 810.860 glasova ili 2,6% ukupnog broja glasova.[12] Partija nije uspjela da osvoji niti jedno parlamentarno mjesto.[12]

Stranka za nezavisnost Ujedinjenog Kraljevstva, evroskeptična politička partija, takođe je osnovana početkom devedesetih godina 20. vijeka. Dostigla je na treće mjesto u UK tokom evropskih izbora 2004. godine, na drugo mjesto tokom evropskih izbora 2009. i na prvo mjesto tokom evropskih izbora 2014. godine, sa 27,5% ukupnog broja glasova. To je bio prvi put od opštih izbora 1910. godine da neka partija osim Laburističke ili Konzervativne partije uzme najveći dio glasova na državnim izborima.[13]

Na opštim izborima 2015. godine SNUK je osvojila 12,6% ukupnog broja glasova i jedno sjedište u parlamentu, po prvi put na opštim izborima.[14]

Napomene uredi

  1. ^ Kombinacija engleskih riječi Britanija (engl. Britain) i izlazak (engl. exit)[1][2]

Reference uredi

  1. ^ „The UK's EU referendum: All you need to know”. BBC News. Pristupljeno 24. 3. 2016. 
  2. ^ „Google search for Brexit plus "British and exit". 
  3. ^ „EU referendum: Brexit win amid Manchester's strong Remain vote – BBC News”. 
  4. ^ „1967: De Gaulle says 'non' to Britain – again”. BBC News. 27. 11. 1976. Pristupljeno 9. 3. 2016. 
  5. ^ „1973: Britain joins the EEC”. BBC News. 1. 1. 1973. Pristupljeno 9. 3. 2016. 
  6. ^ Butler, DAvis. „The 1975 Referendum” (PDF). Eureferendum.com. Arhivirano iz originala (PDF) 15. 8. 2016. g. Pristupljeno 19. 5. 2016. 
  7. ^ „Research Briefings – The 1974–75 UK Renegotiation of EEC Membership and Referendum”. Researchbriefings.parliament.uk. Pristupljeno 19. 5. 2016. 
  8. ^ a b Vaidyanathan, Rajini (4. 3. 2010). „Michael Foot: What did the 'longest suicide note' say?”. BBC News Magazine. BBC. Pristupljeno 21. 10. 2015. 
  9. ^ „EUROPA – EU treaties”. Europa.eu. Arhivirano iz originala 5. 5. 2016. g. Pristupljeno 19. 5. 2016. 
  10. ^ „EUROPA – The EU in brief”. Europa.eu. Pristupljeno 19. 5. 2016. 
  11. ^ Wood, Nicholas (28. 11. 1994). „Goldsmith forms a Euro referendum party”. The Times. str. 1. 
  12. ^ a b „UK Election 1997”. Politicsresources.net. Arhivirano iz originala 21. 09. 2011. g. Pristupljeno 16. 7. 2015. 
  13. ^ „10 key lessons from the European election results”. The Guardian. 26. 5. 2014. Pristupljeno 31. 5. 2014. 
  14. ^ Osborn, Matt (7. 5. 2015). „2015 UK general election results in full”. the Guardian. 

Spoljašnje veze uredi

  Mediji vezani za članak Bregzit na Vikimedijinoj ostavi