Buljkeski dinar bila je moneta koja je posle Drugog svetskog rata, u periodu od 1945. do 1949. godine, korišćena kao sredstvo plaćanja u Grčkoj opštini u Vojvodini, u sastavu FNR Jugoslavije. Ova privremena autohtona zajednica, bila je eksteritorijalna komuna Grčke u selu Buljkes (današnji Maglić), u okolini Bačkog Petrovca. U njoj su važili grčki zakonski propisi, i sistem novčanica, koje je vlada FNR Jugoslavija priznavala.[1]

Selo Buljkes (današnji Maglić) u kome je osnovana privremena autohtona zajednica, kao eksteritorijalna komuna Grčke u sastavu FNR Jugoslavije, sa sopstvenom valutom buljkeski dinar.

Ovo izuzeće iz jurisdikcije jedne države, uključujući i štampanje i opticaj novčanica unutar jedne suverene države bio je bez presedana i kuriozitet u državničkoj praksi u SR Jugoslaviji (naslednici FNR i SFR Jugoslavije), sve do 1999. godine i uvođenja u opticaj na Kosovu i Metohiji i Crnoj Gori nemačke marke (a potom i evra) kao privremene zvanične valute.[2]

Preduslovi uredi

Kada su se do oktobra 1944. godine, Nemci evakuisali iz Grčke, Narodnooslobodilačka vojska Grčke (ELAS) kontrolisala je oko dve trećine zemlje. Na konferencijama održanim u septembru 1944. ona je učestvovala u izradi dogovora o ujedinjenju, sa suprotstavljenim grupama otpora i vladom u egzilu, posleratnoj Gračkoj vladi. Kada je nova vlada naredila da se ELAS razoruža, ova grupa je to odbila, zbog čega je došlo do izbijanje neprijateljstava i otpočela je borba ELASA sa ostalim pokretima otpora, a osobito protiv paravojnih formacija kolaboracionističke vlade u Atini. Njegovo političko krilo EAM počeo je sa napadima na EDES pod optužbama za kolaboraciju sa okupatorima. No pravi razlog je bio vlast, ELAS je bio svestan situacije da će iza rata EDES uz pomoć Britanaca obezbediti vojnu nadmoć. U tom trenutku EDES je imao oko 3.000 boraca, a ELAS je imao snagu ravnu Grčkoj nacionalnoj armiji. Manji okršaji odvili su se u Epiru, gde je je EDES imao glavno uporište svog pokreta, kasnije je dolazilo do bizarnih trijangularnih bitaka između ELAS-a, EDAS-a i Nemaca. Sve je to navelo britanske agente da pregovorima priklone zaraćene strane na takozvani sporazum o prekidu vatre iz Plake. Međutim taj sporazum je raskinut ubistvom vođe rivalskog manjeg pokreta otpora EKKA - Dimitriosa Psarosa u do danas nerazjašnjenim okolnostima (taj događaj je i dan danas u Grčkoj predmet žestokih polemika i sukoba).

 
Pripadnici ELASA, od kojih je jedan deo osnovao Grčku opštinu u Vojvodini u okolini Novog Sada, u bivšem nemačkom selu Buljkes

Varkiskim mirovnim sporazum od 12. februara 1945. godine, trebalo je da dovede do kapitulacije nekoliko hiljada najradikalnijih članova ELAS. Nova situacija primorale je komuniste da započnu gerilski rat (koji su komunisti vodili od 1946. godine, i koji je trajao do 1949. godine) ili emigriraju. Većina emigranata izabrala je Jugoslaviju kao svoje odredište gde su se pridružili već postojećim izbegličkim grupama, dok su ostali otišli ​​u Bugarsku i Albaniju. Većina njih su bili pripadnici ELAS-a iz graničnih oblasti, pretežno Grci, ali i brojni Makedonci.

Prijem i stalni kampovi u FNR Jugoslaviji organizovani su za emigrante i izbeglice, pre svega na teritoriji Narodne Republike Makedonije. Jedan od tih logora bio je u Kumanovu. Iz ovog logora 1.454 lica prebačeno je u Vojvodinu 25. maja. Ova grupa, zajedno sa došljacima, bila je jezgro iz kojeg je nastala Grčka opština u Vojvodini u okolini Novog Sada, u bivšem nemačkom selu Buljkes.

Buljkeski dinar kao sredstvo plaćanja uredi

Samoizolovana grčka zajednica izbeglica, u koju je bilo teško ući i teško iz nje izaći, nametnulo je Odboru Buljkeske opštine, da preuzima mere koje su preduzimale i druge „autonomne vlade” u svetu, da štampa svoj novac. Tako je nastao buljkeski dinar, kao legalno sredstvo plaćanja, koji je štampan u mesnoj štampariji u Buljkesu. U opticaju u ovoj „opštini” bile su novčanice u ukupnom iznosu od 9.253.255 dinara,[3] od čega je do kraja 1948. godine izdato 7.173.735, a u toku 1949. godine je izdat i dodatni iznos od 2.079.520 dinara.[4] Količina buljkeskog dinara bila je jednaka ukupnom zbiru zarade svih zaposlenih u „opštini”.[3]

Ova emisija novca pomogla da se stvori rezervna jugoslovenska valute koja je korišćena u prodavnicama u selu.[3]

I pored namera vlade FNRJ da se Buljkes uključi u planske ciljeve jugoslovenske privrede i zadatak u okviru petogodišnjeg plana, koje je selo dobilo, to nije realizovano. Pokušaj da se napravi ekonomski samodovoljna zajednica, koja bi oslobodila jugoslovenske vlasti od velikih troškova održavanja, uskoro se pokazao neizvodljiv, uprkos relativno velikim površinama pod poljoprivrednim kulturama. Radionice u selu su funkcionisale preko Glavnog odbora Autonomne Pokrajine Vojvodine, ali nikada nisu platile porez na dobit u iznosu od 5 miliona dinara, samo za 1948. godinu. Zato se, snabdevanje hranom, odećom, obućom i drugim potrepštinama, odvijalo jako otežano i restriktivno preko Jugoslovenske armije, Srbije i vojvođanskih vlasti, Crvenog krsta i drugih izvora.

Emisijom sopstvenog novca (koji nije važio kao sredstvo plaćanja van ovog sela), za plaćanje plata radnika, Odbor je želeo da prinudi radnike da rade i buljkeski dinar zarađuju u Buljkesu. Na ovaj način, radnik je bio „...prinuđen da sav svoj novac troši u Buljkesu, na robu koja mu je prodavana i to po vrlo visokim cenama”. Odbor je zahvaljući ovoj uredbi imao veliku sumu 12.527.757 dinara na bankovnom računu.

Novčanice u opticaju uredi

U opticaju su bile novčanice u apoenima 1,[a] 10, 20, 50, 100, 500, 1000, dinara.[5]

Broj poznatih sačuvanih primeraka pojedinačnih apoena je izuzetno je mali.[6] Izgled poznatih novčanica je sledeći[7][8]:

  • 1 ΔΗΝAΡΙΟ. Lice i naličje su svetlonarandžaste boje, sa okvirima i natpisima crvene boje.
  • 5 ΔΗΝAΡΙA, veličine 83x46 mm. Lice je plave boje, a naličije braon boje sa zelenim okvirom. Na naličju je glavni motiv kantina.
  • 10 ΔΗΝAΡΙA, veličine 92x53 mm. Lice je plave boje, sa oznakama vrednosti u braon boji, a naličje žute boje, sa crvenim okvirom. Na naličju je glavni motiv fabrika.
  • 20 ΔΗΝAΡΙA, veličine 103x60 mm. Lice i naličje su svetlonarandžaste boje, sa okvirima i natpisima zelene boje.
  • 50 ΔΗΝAΡΙA, veličine 115x60 mm. Lice je maslinastožute boje, sa okvirom i natpisima braon boje, dok je naličje svetlobraon boje i okvirom maslinastozelene boje. Na licu su glavni motiv zidari, a na naličju pilana.
  • 100 ΔΗΝAΡΙA, veličine 118x63 mm. Lice i naličje su braon boje. Na licu je glavni motiv žetva, a na naličju traktor.
  • 500 ΔΗΝAΡΙA, veličine 133x31 mm. Lice i naličje su ljubičaste boje, a oznake vrednosti crne boje. Na licu su levo kovač, a desno kosač, a na naličju majka s detetom.

Poznata su dve različita idejna rešenja novčanica.[9]

Novčanice od 1 i 20 dinara su istog izgleda, nose natpis „Buljkes 1947”, s tim da je tekst na novčanici od 20 dinara odštampan crvenom bojom, a na novčanici od 1 dinara je tekst zelene boje. Obe nose potpise predsednika M. Terzisa (grč. Μ.Τερζης) i glavnog blagajnika Karafiliasa (grč. Καραφιλια). [9]

Novčanice od 5, 10, 50, 100 i 500 dinara, su bez datuma izdanja, i sa različitim motivima na svakoj novčanici. Na njima se nalaze slabo čitljivi potpisi predsednika, kao i direktora ekonomije.[9]

Na obe grupe novčanica je ispisan isti tekst na grčkom[9]:

grč. ΕΛΛΗΝΙΚΗ KOINOTΗA MΠΩΛΕΣ - Грчка заједница Буљкес

grč. EΣΩTEPIKO ΓPAMMATIO – Интерни новац

grč. IΣXÕΣΙ MONO ΓIA TO MΠOÕΛKEΣ – Важи само у Буљкесу

Novčanice koje su nosile oznaku...., nalazile su se u opticaju do 1949. godine, kada su konačno Grčka opština u Vojvodini ugašena.[3]

5 dinara[3]
naličje kantina
10 dinara[3]
naličje fabrika
20 dinara
naličje
50 dinara lice zidari
naličje pilana
100 dinara[3] lice žetva
naličje traktor
500 dinara levo kovač, desno kosač
naličje majka s detetom

Napomene uredi

  1. ^ Postojanje apoena od 1 dinar nije potvrđeno.

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ Milan Ristović Eksperiment Buljkes: „grčka republika”" u Jugoslaviji 1945-1949. Godišnjak za društvenu istoriju, godina IV, sveska 2-3, Beograd, 1997.
  2. ^ Brajović, Velizar. „Paralelne valute u Crnoj Gori I mi marku volimo, no trpimo”. Vladimir Milovanović. Vreme broj 461, 6. novembar 1999. Arhivirano iz originala 04. 11. 2016. g. Pristupljeno 4. 11. 2016. 
  3. ^ a b v g d đ e Jürgen Klotz, Darko Berger i Ranko Mandić: Das Papiergeld der Exil-Griechen im jugoslawischen Bulkes (Maglic), 1. izdanje, Klotz Papermoney Publications, 2005
  4. ^ Mandić 2011, str. 390.
  5. ^ Hrvatska numizmatika Novčanice grčke republike u Jugoslaviji (3) - Papirni novac prognanih Grka u mjestu Buljkes (Maglić) u Jugoslaviji
  6. ^ Mandić 2011, str. 387.
  7. ^ Mandić 2011, str. 392.
  8. ^ Mandić 2011, str. 393.
  9. ^ a b v g Mandić 2011, str. 391.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi