Valerij Vladimirović Staševski
Valerij Vladimirović Staševski (rus. Valeriй Vladimirovič Staševskiй; 1882—1945, 1950?) je bio ruski građevinski inženjer i jedan od najproduktivnijih ruskih arhitekta Jugoslavije.
Valerij Staševski | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Valerij Vladimirović Staševski |
Datum rođenja | 1882. |
Mesto rođenja | Ruska Imperija |
Datum smrti | 1945/1950.? |
Mesto smrti | Maroko |
Umetnički rad | |
Polje | Arhitektura |
Biografija
urediValerij je rođen 1882 godine. Diplomirao je na Nikolajevskoj vojno-inženjerskoj akademiji 1908. godine i na Institutu građevinskih inženjera cara Nikolaja I 1911. godine. Izgradio je glavne zgrade Škole za automobilske oficire na Paradi Semenovskog i Oficirskoj vazduhoplovnoj školi na Volkovom polju u Sankt Peteburgu.
Početkom 1920-ih emigrirao je u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Pridružio se Ministarstvu građevinarstva. 1921. godine, prema njegovim projektima, izgrađene su tri stambene zgrade. Godine 1924, donacijama Rusa i Srba njegovom projektu, izgrađena je crkva Svetog Trojstva u Beogradu, u kojoj je sahranjen general Baron Vrangel.[1]
Godine 1925. počeo je da radi samostalno, a 1927. godine je registrovao svoju firmu. Tokom ovih godina je izgradio manastirsku školu u manastiru Rakovica u staroj srpskoj tradiciji. Do 1944. godine isprojektovao je 135 kuća za Beograd. U Istorijskom arhivu Beograda se čuva preko hiljadu njegovih projekata.[1]
Nakon Drugog svetskog rata se preselio u Maroko.
Dela
uredi- Ruska crkva (Hram Sv. Trojice) na Tašmajdanu (1924)
- Kuća ruskih vojnih invlida na Voždovcu (1929)
- Muzej automobila (Prva moderna garaža u Beogradu) (1929)
- Iverska kapela na Novom groblju u Beogradu (1930)
- Škola na Čukarici (1931)
- Klub ljubitelja veslačkog sporta ,, Beograd” na Adi Ciganliji (1935, zajedno sa sinom Džordžom)
- Klub zvaničnika Narodne banke na Topčideru (1938)
Reference
uredi- ^ a b „Iskusstvo i arhitektura russkogo zarubežья - STAŠEVSKIЙ Valeriй Vladimirovič”. www.artrz.ru. Pristupljeno 11. 5. 2019.[mrtva veza]
Literatura
uredi- Kosik V. I. Russkie kraski na Balkanskoй palitre. M., 2010. S. 336, 342—345, 363.